Što Levitski zakonik 19:28 kaže o tetovažama?

Levitski zakonik 19:28 stih je koji se često citira u raspravama o tetovažama unutar kršćanskih zajednica. Stih kaže: "Nemojte rezati svoje tijelo zbog mrtvih niti se tetovirati: Ja sam Gospodin" (ESV). Da bismo u potpunosti razumjeli ovaj stih, važno je razmotriti njegov kontekst unutar Levitskog zakonika i šire biblijske priče.

Levitski zakonik je treća knjiga Petoknjižja, koja se tradicionalno pripisuje Mojsiju. Služi kao priručnik za Izraelce, detaljno opisuju zakone i obrede koji bi im pomogli živjeti svetim životom u skladu s Božjom voljom. Središnja tema Levitskog zakonika je svetost, što se odražava u frazi koja se ponavlja: "Budite sveti, jer sam ja svet" (Levitski zakonik 11:44-45). Knjiga je podijeljena na dijelove koji pokrivaju različite aspekte vjerskog i moralnog života, uključujući žrtve, svećeničke dužnosti i etičko ponašanje.

Levitski zakonik 19 dio je onoga što je poznato kao Kodeks svetosti, zbirke zakona koji se nalaze u poglavljima 17-26 koji naglašavaju važnost razlikovanja Izraela od drugih naroda. Ovo poglavlje sadrži razne etičke i obredne upute usmjerene na njegovanje zajednice koja odražava Božju svetost. U ovom kontekstu, Levitski zakonik 19:28 govori o praksama koje su bile uobičajene u okolnim poganskim kulturama.

U drevnim bliskoistočnim društvima nije bilo neuobičajeno da se ljudi upuštaju u modifikacije tijela, uključujući rezanje i tetoviranje, kao dio rituala žalovanja ili vjerskih ceremonija. Ti su običaji često bili povezani s obožavanjem idola i štovanjem mrtvih. Zabranjujući te radnje, Bog je izdvajao Izraelce od njihovih susjeda i obeshrabrio je bilo kakvo povezivanje s poganskim obredima.

Zabrana tetovaža u Levitskom zakoniku 19,28 stoga se mora shvatiti u svjetlu povijesnog i kulturnog konteksta. Bila je to posebna zabrana koja je imala za cilj spriječiti Izraelce da usvoje postupke koji su bili u suprotnosti s njihovim identitetom kao Božjeg izabranog naroda. Temeljno načelo je odvajanje i svetost, tema koja se provlači kroz cijelu knjigu Levitskog zakonika.

Međutim, pri tumačenju i primjeni starozavjetnih zakona na suvremeni kršćanski život, ključno je uzeti u obzir učenja Novoga zavjeta. Isus Krist ispunio je Mojsijev zakon, a njegov život i učenja pružaju novi okvir za razumijevanje i življenje Božje volje. Apostol Pavao, na primjer, naglašava da kršćani više nisu pod zakonom nego pod milošću (Rimljanima 6,14). To ne znači da su moralna načela Starog zavjeta nevažna, već da ih se mora razumjeti kroz prizmu Kristova otkupiteljskog djela.

U Novom zavjetu nema izričite zapovijedi u vezi s tetovažama. Fokus se pomiče s vanjskih rituala na preobrazbu srca i uma. Pavao piše u Rimljanima 12,1-2: "Zaklinjem vas, dakle, braćo, milosrđem Božjim, prinesite svoja tijela kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu, što je vaše duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazi obnovom svoga uma da prokušavanjem razaznaš što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno."

Iz nedenominacijske kršćanske perspektive, pitanju treba li se tetovirati ili ne treba pristupiti s pažljivim razmatranjem nečijih motiva i potencijalnog utjecaja na nečije svjedočenje kao Kristovog sljedbenika. Iako se specifični kulturni i vjerski kontekst Levitskog zakonika 19:28 možda ne odnosi izravno na suvremene kršćane, načelo poštovanja Boga svojim tijelima ostaje relevantno.

U 1. Korinćanima 6,19-20 Pavao podsjeća vjernike: "Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga? Niste svoji, jer ste kupljeni cijena. Zato slavite Boga u svom tijelu." Ovaj odlomak naglašava važnost postupanja s našim tijelima s poštovanjem i njihove upotrebe na načine koji slave Boga.

Kršćani su pozvani na mudrost i razboritost u svim područjima života, uključujući odluke o slikanju tijela. Bitno je razmotriti je li tetoviranje u skladu s nečijim osobnim uvjerenjima i hoće li poučiti druge i pridonijeti nečijem svjedočenju kao vjernika. Nekima tetovaže mogu poslužiti kao značajni izrazi vjere, dok ih drugi mogu smatrati nedosljednima s njihovim razumijevanjem biblijskih načela.

Osim osobnog razmišljanja, može biti korisno potražiti savjet od zrelih kršćana i duhovnih vođa. Mudre izreke 11:14 kažu: "Gdje nema vodstva, narod pada, ali je sigurnost u mnoštvu savjetnika." Sudjelovanje u otvorenim i iskrenim razgovorima s mentorima od povjerenja može pružiti vrijedne uvide i pomoći osigurati da se odluka donese mirne savjesti.

U konačnici, odluka o tetoviranju stvar je kršćanske slobode. Kao što Pavao piše u Rimljanima 14,22-23: "Vjeru koju imaš, drži između sebe i Boga. Blago onome koji nema razloga osuđivati samoga sebe za ono što odobrava. Ali tko sumnja, osuđen je ako jede, jer jelo nije iz vjere, jer sve što ne proizlazi iz vjere je grijeh." Ovo se načelo može primijeniti i na tetovaže: ako se netko može tetovirati u dobroj vjeri i čiste savjesti pred Bogom, onda je to dopušteno. Međutim, ako postoje nedoumice ili nedoumice, mudro je suzdržati se.

Zaključno, Levitski zakonik 19:28 mora se shvatiti unutar njegovog povijesnog i kulturnog konteksta kao dio Kodeksa svetosti čiji je cilj odvojiti Izraelce od poganskih običaja. Dok se posebna zabrana tetovaža možda ne odnosi izravno na suvremene kršćane, temeljno načelo življenja života koji poštuje Boga ostaje relevantno. Odluke o tetovažama trebale bi se donositi pažljivo promišljene, nastojeći proslaviti Boga i održati čistu savjest. Čineći to, vjernici mogu upravljati ovim problemom s mudrošću i vjernošću svom pozivu Kristovih sljedbenika.

https://biblija.chat/topic/56/%C5%A1to-levitski-zakonik-19-28-ka%C5%BEe-o-tetova%C5%BEama