Kako funkcionira duhovna svijest i duhovni život u Nebu?

(vidjet će te...ljudi nešto o ovome znadu, malo ali znadu...)

Da bi se shvatio duhovni životi u Nebu i jedinstvo svih bića u Bogu i Bogom, neophodno je vidjeti Boga kao sušti izvor i princip zračenja.

U nebeskom postojanju sve je energija, sve je vibracija, sve je svijest, sve je zračenje, sve je polariziranost i komunikacioni princip: odašiljanje i primanje, odnosno preuzimanje i isporučivanje. Svako čisto biće zrači svoj istinski život - Boga, odnosno božansku energiju, čistoću, duhovnu svijest. Ono što duhovno biće zrači kao mikrokozmos to se kao savršena slika može vidjeti tamo gdje je odaslano ali i u svakom drugom duhovnom biću. Gdje se odašilje projekciono, tamo se i gradi kao slika i oblik. Pošto svako biće zrači u svako drugo to svako duhovno biće nosi u sebi sliku zračenja i oblik zračenja, komprimiranu projekciju svakog drugog bića. Svi su sa svime povezani. Stoički mudrac Marko Aurelije to i predpostavlja kad piše: »Moraš misliti i na isprepletenost svih stvari u kozmosu i na njihov međusobni odnos. Jer su, u izvesnom pogledu, sve stvari međusobno povezane i tako su sve u međusobnom srodstvu. To je zato što one proizlaze jedna iz druge, da bi kretanje bilo sređeno i skladno, i da bi sve što postoji bilo jedinstveno.« ('Razmatranja o samom sebi', VI, 38 – prevod: Albin Vilhar,imamo ovo na internetu, pdf)

U duhovnom biću sve je očigledno što se događa i u drugim bićima, svaki oblik, svaka svijest. Svako biće neprestano zrači sebe, svoju svijest i svoj istinski Život u Boga Duha Svetog koji nosi njegovu svijest i njegov lik u sva druga bića. Tako je svako biće po Bogu prisutno u drugom biću. Živjeti u hologramskoj svijesti, biti jedno sa bićima i sveprisutnim Bogom, ne znači razliti i rastočiti svoju osobnu svijest i svoje eterično biće u tekućem, eteričnom, impersonalnom Bivstvu, već se priključiti na Svetu Struju, na Duha Svetog. Isus moli za takav život: »Da svi budu jedno, kao što si Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, da i oni budu jedno u nama ... I slavu, koju si mi dao, ja dadoh njima, da budu jedno, kao što smo i mi jedno.« (Ivan, 17:21,22). U duhovnom svijetu nema intime kakvu imamo u ovom svijetu jer nema egoističkih i stidnih djela. Sve je otvoreno i svaka pulsirajuća svijest i radost jedne duše odzvanja u svim drugim dušama. I to je zapravo bogatstvo s kojim duše u duhovnom svijetu raspolažu ili kako nas Isus informira „Sve moje je i tvoje sine“. Svi sve istovremeno „konzumiraju“. Mi tek možemo naslućivati kako to izgleda doživjeti u duhovnoj svijesti jer arhaički ljudski um gornje napisano može shvatiti kao zbrku. Treba imati filozofskog duha.

I znanost moderne fizike naslućuje život u duhovnoj stvarnosti. Naslućuje se da je u citoplazmi Duha Svetog pohranjeno je sve što je bilo, što jeste i što će biti. U savršenom životu stvorenja u „raju“, svaka jedinka zna sve o svim drugim jedinkama i svi djele zajedničku radost života. Tu dakle vlada načelo koje je spomenuo Isus; „Sve moje je i tvoje sine“. Moderna fizika je dotakla mogućnost te stvarnosti kada je spoznala načela djelovanja holograma i kada je otkrila da subatomske čestice mogu ostati u kontaktu i znati jedna o drugoj bez obzira gdje se nalaze. Fizičar Bohm smatra da razlog zašto subatomske čestice mogu ostati u kontaktu jedni s drugima, bez obzira na udaljenost koja ih razdvajaju, nije u tome što šalju neku vrstu tajanstvenog signala naprijed-nazad, već zato što je njihova odvojenost iluzija. On tvrdi da na nekoj dubljoj razini stvarnosti takve čestice nisu pojedinačni entiteti, već su zapravo ekstenzije istog temeljnog “nečeg”.

To temeljno „nešto“ je utopljenost stvorenja u Duha Svetog. Bohma je zbunjivala mogućnost strujanja informacija „napred-nazad“ neograničeno velike brzine, no doista Duh Sveti diše fantastično velikom brzinom pa Njegovim udisajem i izdisajem kolaju informacije među stvorenjima. Duh Sveti je osnov odnosa kako stvorenja među sobom tako i stvorenja sa personalnim Ocem i Sinom. Teško je ljudskom umu shvatiti milinu duhovnih stvorenja u takvoj duhovnoj stvarnosti. Čovjek bi tu stvarnost mogao shvaćati kao teško podnošljivi žamor i kaos, no istovremeno je ta stvarnost jako privlačna jer garantira sve vidjeti, sve znati, sve uživati, sve sa svima dijeliti. Takav raj koji ne garantira intimu svakako nije privlačan onima koji zamišljaju raj sa mnogo šatora ili vikendica u kojima ih čekaju prelijepe djevice za seks i gomile raznih pića i mesnih jela. Dosta, takvim pričama Allah privlači muslimane u svoju religiju.

(odlomci iz moje radne knjige...)