INTUICIJA je zanimljiva stvar.
Sigurno je posedujemo, samo se ne mozemo sto posto pouzdati u nju,
Prvo nesavrseni smo, drugo mozda je ne umemo nekad najbolje shvatiti, sta nam kaze.

Intuicija je definisana kao znanje koje se pojavi osobi bez nekog svesnog secanja ili rezonovanja.
Intuicija izgleda da ukljucuje i neku vrstu precice od uocavanja problema do resenja problema.
Odjednom znamo odgovor ili shvatamo situaciju.
To ne znaci da je intuicija neki impuls ili zelja.

Moze da izgleda slicna zelji zato sto se intuicija pojavljuje bez metodicnog rezonovanja.
Ali njeni koreni su mnogo manje emocionalni i misteriozni nego zelje koja dolazi od naseg prevrtljivog srca. ( “Srce je iznad svega prevrtljivo i opako; ko ga moze poznati?” ~ Jeremija 16:9 )

Intuicija nije sesto culo kao sto neki kazu, ali istrazivanja pokazuju da se intuicija bazira na iskustvu, narocito na iskustvu osoba sa izrazenom senzitivnoscu……
Osoba gradi skladiste impresija Iz kojih moze da izvuce odjenom iznenada impresiju koja se naziva intuicija.
Intuicija nije neka misteriozna ili magicna osbina ili crta. Ona se pojavljuje prirodno kad osoba specijalizuje znanje u nekoj odredjenoj oblasti.

“Istrazivanja su pokazala da intuitivni ljudi imaju jednu osnovnu crtu, oni su eksperti na nekim poljima znanja.”
Izgleda da ljudi su intuitivni do one mere do koje poseduju neku ekspertizu. Ali zasto bi ekpertiza rodila intuiciju?

Nas um organizuje informacije u neke blokove ili obrasce, ovi obrasci ponekad omogucavaju nasem umu da premosti neke sporije I analiticke korake I stvara precicu do intuitivnih zakljucaka. Povecava se intuicija kako mozak povezuje vise obrazaca.

Smatra se da su zene intuitivnije od muskaraca, vise je izvezbana u medjuljudskim odnosima; dok su neki vise nadareni intuicijom.
Mozemo je izgraditi tako sto obracamo paznju vise na nacin na koji ucimo; tako sto razjasnimo sebi sve sto ne razumemo, glavne obrasce i principe koji stoje iza toga.
Opasnost intuicije:
1. Ako je znanje na kome se bazira intuicija netacno;
2. moze biti obojena nasim emocijama..
Tako da samo oslanjanje na intuiciju kada donosimo neke bitne odluke ili procenjujemo ljude moze biti opasno….
Kada emocije investiramo u nesto, intuicija moze biti manje pouzdana, jedino ako mozemo svoje emocije da stavimo u stranu…
Bes, strah, mrznja, zavist su snazna osecanja i mogu snazno da uticu i da zagade intuiciju.
Ponos moze da nas vodi do toga da se suvise oslanjamo na nasu intuiciju; jer ponosne osobe kao da imaju poseban dar u vezi prosudjivanja i misljenja drugih. Oni mogu da tvrdoglavo idu za odlukom koja se temelji na intuiciji uprkos povredjenim osecanjima ili dobro promisljenom savetu drugih.
“ Jer ako neko misli da je nesto a nije nista, on obmanjuje svoj sopstveni um” ~ Galatima 6:3
Konacno, puno oslanjanje na intuiciju moze prouzrokovati mentalnu lenjost.
Ne postoji precica za sticanje spoznanja, razumevanja i mudrosti.
Organizovano studiranje je jedini nacin. Tako da umesto da se osoba hvata za prvu intuitivnu stvar koja dodje, mudra osoba gradi skladiste znanja koje postaje izvor razumevanja, uvida i intuicije.
Intuicija je jedino od prave vrednosti kada je u harmoniji sa najvecim umom svemira, umom Boga Stvoritelja, kao izvora prave mudrosti.

Intuiciju vidim kao, recimo, nadahnuće,  tiho znanje koje definira put i ishod puta kojim smo se pokrenuli. Ona je tako kao konopčić, nit pa i put ili Put koji vodi od momenta, točke gdje sam do točke pozitivnog ishoda, rješenja ili dovršetka etape, pothvata, saznanja pa i aktualizacije. Tiho znanje i sudjelovanje s i u Kristovom umu koje nas vodi na svakom koraku. Labave uzde.

Da li intuicija može pogriješiti pomalo je kontradikcija tj nema veze s njom (osim u nekim drukčijim definicijama tipa psihizama ili 'gut-feelinga'). Jer intuicija je ona nit koja ide s nama. Ako tu nit nismo uhvatili već smo ju ostavili i tek sami krenuli putem koji je pokazala - čovjek pomisli da ga je intuicija prevarila, bila kriva i t d. A to ne stoji, jer to niti nije bila intuicija. Ona nije isto što i slutnje ili predosjećaji, nekakvi psihizm, komadići izvučeni iz sjećanja ili podsvjesnoga.

Intuicija bi prije bila vrsta vodstva u životu čiji dolazak ne možeš pripisati psihizmu (našim međusobnim iščitavanjima, suosjećajima, dojmovima jedni drugih, bliskih ljudi (ili čak neznanog stranca s drugog kraja svijeta), niti nekoj vrsti (pod)svijesti koju svi ljudi dijele zajedno ili u kojoj sudjeluju u većoj ili manjoj mjeri) u bilo kojem obliku. Čak niti iščitavanju samih sebe na sličan način... Tako i slutnje ili zloslutnje ne spadaju pod intuiciju, već ono što engleski se zove "gut-feeling", mi bi rekli - imati nos za nešto, njušiti da li nešto štima ili ne štima, a to bi moglo opet biti negdje između instinkata i psihizma. I psihizmi su tako zapravo instinkti na višoj razini, recimo onoj međuljudskoj, grupnoj, društvenoj...

Intuicija pak je nešto posve drugo i drukčije. Kad dobiješ neku intuiciju, ona dođe sama kao od sebe to je kao saznanje rečenoga, slijeda zbivanja koji (kao sinkronicitetno, kroz nizove tzv. koincidencija, čak posve naizgled nevezanih susreta, manjih ili većih promjena) dovede do pozitivnog razrješenja, dovršetka ili upotpunjenja faze, etape na putu života. To je primijenjena intuicija. A ono što samo intuiranje nosi je nešto poput predokusa, jasnog tihog znanja razriješene situacije. Istina je da nekad psihizam može usmjeriti čovjeka u pravom smjeru odakle dolazi intuicija, ali isto tako može i u posve suprotnom.

Na jedan način se intuicija povezuje i s (nadintelektualnim) čistim uvidima koji nemaju ili imaju malo veze s nečijim konkretnim životom ili životnim situacijama. To nije daleko od istine, ali što je intuirano mora biti pounutarnjeno da bi se vidjela primjena toga unutar konkretnih okolnosti i svakodnevice. Intuicija (intuirani uvid) ima i nosi sa sobom živodajnu moć da se izrazi na neki sebi svojstven način u nekoj konkretnoj situaciji u životu onoga koji ga prima. Nekad dovede čovjeka u situaciju npr. da napusti posao, raskine vezu - onda se stvar naizgled zakomplicira i čovjek izgubi kontakt s uvidom (zbog raznoraznih psihizama od kojih se nije uspio (ili nije znao) odmaknuti, distancirati njihov utjecaj na njega, tj. zadržati se na intuiranom) i čini mu se da mu život kreće vrtoglavo nizbrdo.

Ali onog momenta kad se vrati na primljeni, intuirani, (viši) uvid - ostvari ponovni kontakt s intuicijom, s njenim neposrednim doživljavanjem na isti način kako je bilo i prvi put stvari se same od sebe izvanjski počnu usklađivati s uviđenim.

Što htjedoh reći je tek da psihizmi i intuicija nisu jedno te isto. A većina stvari koje si opisala spada pod neku vrstu psihizma. U govornom jeziku većine nas riječ psihizam ni ne postoji, već svi govore "intuicija", ali tu istu intuiciju onda polusvjesno ili nesvjesno strpaju u nešto "paranormalno" i time zapravo jasno kažu da je u pitanju psihizam (koji pojam ne poznaju), a kad hoće reći o intuiciji onda opet kažu nadahnuće s neba, viša sila se uplela, čudo se desilo i stvar je jasna kao dan.

Sukladno svemu rečenom ti je i definicija pa i etimologija same riječi intuicija:

a: the power or faculty of attaining to direct knowledge or cognition without evident rational thought and inference

b: immediate apprehension or cognition

c: knowledge or conviction gained by intuition

2.: quick and ready insight

 

Intuicija ili intuiranje je modus saznavanja i izravan je put nadahnuća, inspiracije.

.