Nema tog kršćanina koji je imao pitanje - zašto neke molitve ostaju neuslišene. Što mislite vi zašto je tako? Npr. apostol Pavle se molio da od njega odstupi "trn u tijelu". Kaže se da je imao neku bolest, ali Bog mu rekao: "Dosta ti je moja milost".

On 19. 01. 2024. at 21:57, avalon said:

Nema tog kršćanina koji je imao pitanje - zašto neke molitve ostaju neuslišene. Što mislite vi zašto je tako? Npr. apostol Pavle se molio da od njega odstupi "trn u tijelu". Kaže se da je imao neku bolest, ali Bog mu rekao: "Dosta ti je moja milost".

Prvo Pavao: koliko se sjećam iz nekih spisa, vjeruje se da je imao blaži oblik epilepsije. Njemu je Isus barem otvoreno rekao - mislim, na taj način i nama - da molimo, ali hoće li nam Isus uslišati molitvu za TU našu nakanu, ipak ne ovisi o nama.

A sad molitva. Ni jedna naša molitva ne iostaje neuslišana. 

1. Molitva je razgovor s Bogom, stoga moramo

2. vjerovati toliko da znamo kako nas Bog čuje

3. biti sabran i svjestan da nas Bog voli, ljubi, da Mu je stalo do nas

4. biti uporan, ne moliti nekoliko dana i odustati je "Bog ne mari za mene" - TO nije vjera, molitva još manje.

5. Ne se pogađati s Bogom. Biti svjestan da On zna kad je vrijeme za bilo što, pa i kad će nam uslišati naše molitve.

 

Pročitani primjer:

"Moleći za moje zdravlje, da me barem manje boli, nakon više od godinu dana dolazi mi brat, koji je nakon krizme "raskrstio" s Crkvom i pita gdje mi je Evanđelje?

Molim dalje...mjesec dva, a brat odjednom počeo ići redovno u crkvu.

Kasnije saznajem da je on počeo moliti za moje zdravlje.

Epilog: Kad Bog nešto čini, On "jednim udarcem ubija barem dvije muhe" :)

Obratio mi je brata, a konačno i mene ozdravio".

 

Jesmo li shvatili?

NEMA neuslišanih molitvi !

On 19. 01. 2024. at 21:57, avalon said:

Npr. apostol Pavle se molio da od njega odstupi "trn u tijelu". Kaže se da je imao neku bolest, ali Bog mu rekao: "Dosta ti je moja milost".

Zašto bi "trn u tijelu" morala biti neka teška bolest? Pavlu je Bog rekao "Dosta ti je moja milost"

Pavlu je oprošteno, ali Pavle ne može zaboraviti i nosi "staroga sebe" u svom sjećanju kao "trn u tijelu". Nije li to posve ljudski? Tko još nije imao momente... vodio nutarnje bitke... Može netko reći - to vrag želi oteti i navesti Pavla da ne zaboravlja, da se sjeća što je nekad činio, kakav je bio. Ali Bog ga podsjeća: Milost je dovoljna. A vrag ispucava ćorke.

On 19. 01. 2024. at 21:57, avalon said:

Nema tog kršćanina koji je imao pitanje - zašto neke molitve ostaju neuslišene. Što mislite vi zašto je tako? Npr. apostol Pavle se molio da od njega odstupi "trn u tijelu". Kaže se da je imao neku bolest, ali Bog mu rekao: "Dosta ti je moja milost".

Bog ima plan. On nije automat za ispunjavanje želja. Molitvom se mi približavamo Bogu i on radi na nama. Čisti nas, a nisu sve stvari koje molimo ni dobre. Jedna moja prijateljica, majka petero djece je umrla od raka, iako je imala najbolju njegu. Ali ta situacija je zbližila njenu djecu, obratila neke ljude. Mi ne znamo što je Božji plan, ali čak i neodgovorena molitva je odgovor.

ZAŠTO NEKE MOLITVE OSTAJU NEUSLIŠENE?

 

Ako je Bog, Bog ljubavi zašto ne odgovara na sve molitve? Npr. Jer 33,3 kaže: "Zazovi me i odazvat ću ti se, rekao je. Na drugom mjestu stoji "Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli prima; tko traži, nalazi; i tko kuca, otvara mu se" Matej 7,7.8. No, kako god, mi znamo iz iskustva da neke molitve ostanu neuslišene, nisam ja jedini, vi svi to zasigurno znate. Ali isto zasigurno znamo da postoje i neki uslovi da bi naša molitva bila uslišana, npr.:

 

- Moramo imati vjeru. "Sve što s vjerom zamolite, dobit ćete" (Mt 21,22). Mi moramo vjerovati da Bog može učiniti sve za ono što ga molimo. "A bez vjere nemoguće Mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6)

 

- Moramo pokazati zahvalnost. "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom sve u zahvalnosti.(Fil 4,6) Znači kako vjerujemo moramo biti i zahvalni Bogu, dati mu i hvalu zbog onoga što On jest.

 

- Moramo biti jedno s Bogom. Isus kaže: "Ako ostanete u meni, i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam. (Iv 15,7) Ps 34,16: "Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove". Bitno je da se poistovjetimo sa Božjim pravednim nakanama - težimo Božjoj pravednosti.

 

- Moramo se pokoriti njegovoj volji. "Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u Nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. (1. Iv 5,14). Ovo je savršeno prikazano u Getsemaniji kad je Isus molio: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja (Mt 26,39-42)

 

- Moramo biti strpljivi. David je rekao: "Željno sam očekivao Gospoda; On je se milostivo prignuo k meni i čuo glasnu molitvu moju" (Ps 40,1) "Čekaj Gospoda! Budi utješen i hrabra srca. Čekaj Gospoda! (Ps 27,14)

 

- Ne smijemo gajiti grešne želje. Psalmist kaže: "Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi uslišao, Svemogući" (Ps 66,18). To ne znači da moramo biti savršeni kad ga prizivamo - često ljudi koji su grešni ali kojeg su iskrenog srca dožive na početku ispunjenje molitve. Bog nebrojeno puta zove grešnike da Ga prizovu. Međutim to znači da moramo žaliti zbog svojih grijeha i da ako nismo spremni osloboditi se svake zle misli, riječi i postupka naše molitve neće biti djelotvorne.

 

- Moramo moliti u Isusovo ime. "I što god zamolite u moje ime. učinit ču, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću učiniti" (iv 14,13.14). Ovo ne znači samo na kraju rečenice reći u "Isusovo ime" kao neka čarobna formula. Moliti u Kristovo ime znači moliti kao onaj koji je sjedinjen s Kristom, koji ima um kao što je Kristov, čije su želje, iste kao Kristove, i čije su nakane jednake Kristovim.

Evo, ako slijedimo ove upute, sigurno je da ćemo primjeiti promjene u našem molitvenom životu, ne samo za sebe nego i bližnje.

12 hours ago, καιnos said:

- Moramo moliti u Isusovo ime. "I što god zamolite u moje ime. učinit ču, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću učiniti" (iv 14,13.14). Ovo ne znači samo na kraju rečenice reći u "Isusovo ime" kao neka čarobna formula. Moliti u Kristovo ime znači moliti kao onaj koji je sjedinjen s Kristom, koji ima um kao što je Kristov, čije su želje, iste kao Kristove, i čije su nakane jednake Kristovim.

Evo, ako slijedimo ove upute, sigurno je da ćemo primjeiti promjene u našem molitvenom životu, ne samo za sebe nego i bližnje.

"Ma što me zamolili u moje ime"

Točno! Ali kako mi molimo, uglavnom? Zna se - U SVOJE ime, obuzeti...Ma, okupirani našom izgarajućom željom da nam Isus/Bog ispuni želju, a da li je ona ispravna, je li ona toliko potrebna, potrebitija od naših drugih potreba, druga je stvar. Već sam napomenuo negdje da često molimo za jedno, a Bog nam modari nešto deseto, van našeg očekivanja. Dakako, nekad treba i vremena da spoznamo kako nam je poslao ONO što nam je potrebnije. I sad Isusova molitva Ocu, ali ne kako Isus hoće, nego Otac(u Maslinskom vrtu). Isus je znao svoj zadatak zbog kojeg se i rodio, pa ipak se strašio...VIDIO je svu muku, ali je ujedno i znao da je Otac već unaprijed VIDIO da će Mu Sin izdržati sve, svu muku! Do kraja. Vjera u Oca i pouzdanje! Jer Otac uvijek sve zna. On je uvijek tu! On je uvijek sa i nad nama. Pa, narode Božji, ljubi nas do ludila! Čak i kada padnemo u grijeh. Tada još i više - samo da mu se vratimo, ali...ON POŠTUJE NAŠU SLOBODNU VOLU! Ako zna što nam je potrebno, koliko je potrebno, kada i zašto nekada ne usliši "baš što tražimo" On zna, jer VIDI UNAPRIJED.

I umjesto da BLAGOSLIVLJAMO Boga, mi se ljutimo na njega jer - naša je molitva neuslišana. Sad zamislimo da počnemo zahvaljivati za bolest koju je dopustio da nas "šćepa"! Jesam li ja glup - pitat ćete se, ali upravo taj blagoslov je ključ suživota s ljudima, a napose u odnosu na Boga. O tome bi možda valjalo, što mislite, malo detaljnije? Mislim o BLAGOSLOVU kao izvoru...A čega? Eh...