Leaderboard
-
καιnos
Spirit Junkie4Points517Poruke -
Qala Davidov
Članica1Points52Poruke
Popular Content
Showing content with the highest reputation on 24.01.2025 in all areas
-
Što Biblija kaže o ženama koje propovijedaju?
Uloga žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve tema je koja je stoljećima izazivala značajne rasprave i rasprave među kršćanima. Biblija sadrži različite odlomke koji govore o ulogama i odgovornostima žena, a te su odlomke različite denominacije i teološke tradicije tumačile na različite načine. Za početak, bitno je prepoznati da Biblija prikazuje žene u različitim ulogama, uključujući one u vodstvu, proricanju i podučavanju. Stari zavjet pruža brojne primjere žena koje su imale značajne uloge u Božjem planu. Na primjer, Debora je bila proročica i sutkinja Izraela (Suci 4:4-5), a Huldah je bila proročica koja je davala savjete kralju Jošiji (2. Kraljevima 22:14-20). Ovi primjeri pokazuju da je ženama povjereno vodstvo i naviještanje Božje riječi. U Novom zavjetu vidimo daljnje dokaze o sudjelovanju žena u službi. Jedan od najznačajnijih primjera je Priscila, koja je, zajedno sa svojim mužem Akvilom, točnije uputila Apolona, rječitog i učenog čovjeka, na Božji put (Dj 18,24-26). Osim toga, Feba se spominje kao đakon (ili službenica) crkve u Kenhreji i Pavao ju je pohvalio za njezinu službu (Rimljanima 16:1-2). Junia se spominje kao "istaknuta među apostolima" (Rimljanima 16:7), što sugerira da je imala značajan položaj unutar rane kršćanske zajednice. Međutim, postoje i odlomci u Novom zavjetu koji se tumače kao ograničavanje uloge žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve. Jedan od najčešće citiranih odlomaka je 1. Timoteju 2:11-12, gdje Pavao piše: "Žena treba učiti u tišini i potpunoj podložnosti. Ne dopuštam ženi da poučava ili preuzima vlast nad muškarcem; ona mora biti mirna." Neki su shvatili da ovaj odlomak znači da žene ne bi trebale imati položaje autoriteta ili poučavati muškarce unutar crkve. Još jedan odlomak koji se često spominje je 1. Korinćanima 14:34-35, gdje Pavao kaže: "Žene trebaju šutjeti u crkvama. Nije im dopušteno govoriti, ali moraju biti podložne, kao što zakon kaže. Ako žele raspitati se o nečemu, neka pitaju svoje muževe kod kuće; jer je sramota da žena govori u crkvi." Neki su ovaj odlomak protumačili tako da žene ne bi trebale govoriti ili propovijedati na crkvenim okupljanjima. Za razumijevanje ovih odlomaka ključno je razmotriti kulturni i povijesni kontekst u kojem su napisani. Rane kršćanske zajednice bile su smještene unutar šireg grčko-rimskog društva koje je imalo specifične norme i očekivanja u vezi s rodnim ulogama. U mnogim slučajevima, upute koje je Pavao dao bile su usmjerene na rješavanje specifičnih pitanja unutar crkve i osiguravanje urednog bogoslužja. Na primjer, u 1. Korinćanima 14, Pavao govori o situaciji u kojoj se neuredno i ometajuće ponašanje događalo tijekom bogoslužja. Njegove upute ženama da šute možda su bile odgovor na određene smetnje koje su uzrokovale neke žene u korintskoj crkvi. Slično tome, u 1. Timoteju 2, Pavao je možda govorio o pitanjima koja se odnose na krivo učenje i potrebu za odgovarajućom poukom i autoritetom unutar crkve. Također je važno napomenuti da Pavao potvrđuje jednakost muškaraca i žena u Kristu. U Galaćanima 3:28, on piše: "Nema Židova ni pogana, nema roba ni slobodnjaka, nema muškog ni ženskog, jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu." Ovaj stih naglašava temeljnu jednakost svih vjernika u Krista, bez obzira na spol, i sugerira da ograničenja postavljena ženama u određenim kontekstima nisu trebala biti univerzalna ili trajna. S obzirom na raznolikost uloga koje su žene imale u ranoj crkvi i kulturni kontekst restriktivnih odlomaka, mnogi nedenominacijski kršćani i znanstvenici tvrde da bi ženama trebalo dopustiti da propovijedaju i poučavaju unutar crkve. Oni tvrde da su darovi Duha Svetoga, uključujući poučavanje i propovijedanje, dani i muškarcima i ženama za izgradnju crkve (1. Korinćanima 12:4-11). Kao takve, žene treba poticati da koriste svoje darove za dobrobit cijele kršćanske zajednice. Nadalje, primjer samog Isusa daje uvjerljiv argument za uključivanje žena u službu. Isus je stalno kršio društvene i kulturne norme stupajući u kontakt sa ženama, poučavajući ih i uključujući ih u svoju službu. Na primjer, razgovarao je sa Samarijankom na zdencu i otkrio joj svoj identitet kao Mesije (Ivan 4,1-26). Imao je i učenice, poput Marije Magdalene, koje su prve svjedočile i objavile njegovo uskrsnuće (Ivan 20,11-18). Ovi primjeri ističu Isusovu radikalnu uključivost i vrijednost koju je pridavao ženama kao aktivnim sudionicama u njegovoj službi. Zaključno, iako postoje odlomci u Novom zavjetu za koje se čini da ograničavaju ulogu žena u propovijedanju i poučavanju, ti se odlomci moraju razumjeti u njihovom kulturnom i povijesnom kontekstu. Širi biblijski narativ pokazuje da je žene pozvane i opunomoćene od Boga da služe u različitim svojstvima, uključujući vodstvo i naviještanje evanđelja. Kao kršćanin, vjerujem da žene treba poticati da koriste svoje darove i pozive za propovijedanje i podučavanje unutar crkve, u skladu s načelima uzajamnog poštovanja, reda i izgradnje tijela Kristova.1 point
-
Što Biblija kaže o korištenju križa kao simbola?
Križ je vjerojatno jedan od najpriznatijih simbola u kršćanstvu, koji utjelovljuje duboko teološko značenje i povijesnu važnost. Da bismo razumjeli njegovu upotrebu kao simbola, moramo proniknuti u biblijsku pripovijest, ranu kršćansku povijest i teološka tumačenja koja su oblikovala njegovo značenje. U Novom zavjetu križ se prvenstveno povezuje s raspećem Isusa Krista, događajem koji stoji u središtu kršćanske vjere. Evanđelja detaljno govore o raspeću, pri čemu svaki autor daje jedinstvenu perspektivu njegovog značaja. Na primjer, u Evanđelju po Ivanu, Isusovo raspeće je prikazano kao krajnji čin ljubavi i poslušnosti Božjoj volji (Ivan 19:17-30). Apostol Pavao u svojim poslanicama dalje razlaže teološke implikacije križa, ističući njegovu ulogu u spasenju čovječanstva. Pavlove poslanice prepune su spominjanja križa. U 1. Korinćanima 1,18 on piše: "Jer poruka križa je ludost za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo to je sila Božja." Ovdje Pavao ističe paradoksalnu prirodu križa: simbola patnje i smrti koji postaje samo sredstvo spasenja i božanske moći. Ovaj paradoks je središnji za kršćansku teologiju, gdje se križ vidi kao sjecište božanske pravde i milosrđa. Križ također služi kao simbol učeništva i samoodricanja. U Marku 8,34 Isus kaže: "Tko god hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi." Ovaj poziv na uzimanje svoga križa označava spremnost na podnošenje patnje i žrtve radi nasljedovanja Krista. To je poziv da živimo život obilježen poniznošću, služenjem i predanošću Bogu, čak i usprkos nevoljama. Povijesno gledano, korištenje križa kao simbola može se pratiti do rane kršćanske zajednice. U prvih nekoliko stoljeća kršćani su često bili progonjeni, a križ, kao simbol njihove vjere, bio je i izvor utjehe i oznaka njihova identiteta. Rani crkveni oci, poput Tertulijana i Justina Mučenika, pisali su o križu i njegovom značenju u svojim apologetskim djelima, braneći vjeru od poganskih kritika i nesporazuma. Tertulijan, u svom djelu "Ad Nationes", govori o korištenju križa od strane kršćana, tvrdeći da on nije predmet štovanja, već simbol Kristove pobjede nad grijehom i smrću. On piše: "Mi kršćani istrošimo svoja čela znakom križa" (Ad Nationes, I. knjiga, XII. poglavlje). Ova praksa pravljenja znaka križa, koja se nastavlja u mnogim kršćanskim tradicijama i danas, služi kao podsjetnik na Kristovu žrtvu i predanost vjernika da živi u skladu s Njegovim učenjima. Križ se također pojavljuje u kršćanskoj umjetnosti i arhitekturi, simbolizirajući središnje mjesto Kristova raspeća u vjeri. Chi-Rho, ranokršćanski simbol koji kombinira prva dva slova grčke riječi za Krista, često je uključivao križ, naglašavajući vezu između Isusova identiteta i Njegovog raspeća. Upotreba križa u crkvenim zgradama, od jednostavnih drvenih križeva do složenih raspela, odražava njegovu važnost kao središnje točke kršćanskog štovanja i pobožnosti. Teološki, križ predstavlja nekoliko ključnih aspekata kršćanske doktrine. Prvo, to je simbol pomirenja. Prema doktrini zamjenskog pomirenja, Isusova smrt na križu bila je žrtva koja je platila kaznu za grijehe čovječanstva, pomirujući ih s Bogom. To je artikulirano u odlomcima kao što je Rimljanima 3:25, gdje Pavao piše: "Bog je prikazao Krista kao žrtvu pomirenja, kroz prolijevanje njegove krvi - da bude primljen vjerom." Križ je stoga simbol Božje ljubavi i pravde, pokazujući i Njegovu spremnost da oprosti i ozbiljnost grijeha. Drugo, križ je simbol otkupljenja i oslobođenja. U Galaćanima 3:13, Pavao izjavljuje: "Krist nas je otkupio od prokletstva zakona postavši prokletstvo za nas, jer je pisano: 'Proklet svaki koji visi o stupu'" Preuzevši na sebe prokletstvo grijeha, Isus je oslobodio čovječanstvo iz ropstva grijeha i smrti, nudeći nadu u vječni život. Križ, dakle, nije samo simbol patnje, nego i pobjede i slobode. Treće, križ je simbol pomirenja. U Efežanima 2:16, Pavao piše, "i u jednom tijelu da ih oboje pomiri s Bogom po križu, kojim je usmrtio njihovo neprijateljstvo." Križ premošćuje jaz između čovječanstva i Boga, kao i između pojedinaca i zajednica, rušeći barijere neprijateljstva i podjela. To je snažan simbol jedinstva i mira, ukorijenjen u Kristovoj žrtvenoj ljubavi. Križ također služi kao simbol nade i uskrsnuća. Iako predstavlja Isusovu muku i smrt, također je neraskidivo povezana s Njegovim uskrsnućem. Prazni križ, često prikazan u protestantskim tradicijama, naglašava Kristovu pobjedu nad smrću i obećanje novog života za vjernike. Ovaj dvostruki značaj križa kao instrumenta smrti i znaka nade u uskrsnuće sadržan je u Pavlovim riječima u Filipljanima 3,10-11: "Želim upoznati Krista - da, upoznati snagu njegova uskrsnuća i sudjelovanja u njegove patnje, postajući poput njega u njegovoj smrti, i tako, nekako, dostižući uskrsnuće od mrtvih." U suvremenoj kršćanskoj praksi križ je i dalje središnji simbol, nosi se kao nakit, prikazuje se u domovima i istaknuto na mjestima bogoslužja. Služi kao stalni podsjetnik na temeljne istine kršćanske vjere: Isusovu požrtvovnu ljubav, poziv na učeništvo i nadu u uskrsnuće. Križ u svojoj jednostavnosti i dubini sažima bit evanđeoske poruke. Zaključno, Biblija i kršćanska tradicija bogato obdaruju križ višestrukom simbolikom. To je simbol pomirenja, otkupljenja, pomirenja, učeništva i nade. Njegova uporaba kao simbola duboko je ukorijenjena u biblijskoj pripovijesti, a potvrdili su je i razradili rani kršćanski pisci i teolozi. Za kršćane križ nije samo artefakt od povijesnog značaja, već živi simbol koji nastavlja nadahnjivati vjeru, odanost i dublje razumijevanje Božje ljubavi i milosti.1 point
-
Raj, koji je Isus obećao zločincu?
Jedan od zločinaca koji je bio razapete zajedno sa Isusom je rekao Isusu: Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo”. Isus mu odgovara: “Zaista ti kažem danas, bit ćeš sa mnom u raju.” (Lk 23:39-43). O kakvom raju se ovdje govori - kad će zločinac biti u ovome raju?1 point
-
Raj, koji je Isus obećao zločincu?
Raj je spomenut u Bibliji još na samom početku, u Knjizi Postanka. Edenski Vrt prevedeno i kao Raj. I sjetimo se, u njemu je puno zasađenih stabala i Adamu i Evi su bila dostupna sva - pa tako i ovo koje ih je dovelo ovdje gdje smo sad svi, na ovoj zemlji u ovom oiketerionu koji podrazumijeva "privremeno ili trajno odsustvovanje" iz tog Raja. Krist je rekao: ja sam Vrata. I Stablo Života… Koliko je Rajeva u Bibliji spomenuto? Jedan jedini: Gan Eden. I kako Isus pojašnjava: u domu mojega oca puno je stanova. I meni najdraže i tek nedavno mi je Duh ukazao pažnju na to, su one dvije najprekrasnije riječi koje je Isus tu izgovorio: Bit ćeš SA MNOM u Raju. Usput budi rečeno, prekrasnu si sličicu postavio, mogla bih ju satima gledati. ❣️1 point
-
Dobrodošlica
1 point