Što znači biti stvoren na Božju sliku?

Koncept stvorenosti na Božju sliku dubok je i temeljni aspekt kršćanske teologije, duboko ukorijenjen u početnim poglavljima Biblije. U Postanku 1:26-27 čitamo: "Tada reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična. Neka gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i nad stoku i nad svom zemljom i nad svakim gmizavcem što gmiže po zemlji.' I stvori Bog čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga; muško i žensko stvori ih." Ovi stihovi uspostavljaju jedinstven status ljudskih bića u stvorenom poretku, ali što doista znači biti stvoren na Božju sliku?

Da bismo ovo razumjeli, prvo moramo prepoznati da izraz "Božja slika" (latinski: imago Dei) obuhvaća nekoliko dimenzija - duhovnu, moralnu, intelektualnu, odnosnu i funkcionalnu. Svaka od ovih dimenzija doprinosi potpunijem razumijevanju našeg identiteta i svrhe kao ljudskih bića.

Duhovna dimenzija

Duhovna dimenzija stvorenja na Božju sliku odnosi se na našu sposobnost za odnos s Bogom. Za razliku od životinja, ljudi imaju urođen osjećaj za božansko i žudnju za zajedništvom sa Stvoriteljem. Propovjednik 3:11 kaže: "On je stavio vječnost u ljudsko srce", što ukazuje na to da postoji duhovni aspekt naše prirode koji čezne za vezom s vječnim. Ta nam duhovna sposobnost omogućuje štovanje, molitvu i iskustvo prisutnosti Boga u našim životima. Upravo kroz ovu duhovnu dimenziju odražavamo Božju prirodu kao relacijsko biće koje želi zajedništvo s Njegovom kreacijom.

Moralna dimenzija

Biti stvoren na Božju sliku uključuje i moralnu dimenziju. Ljudi su obdareni savješću i urođenim razumijevanjem dobra i zla. Rimljanima 2:14-15 objašnjava: "Doista, kada pogani, koji nemaju zakona, čine po prirodi stvari koje zakon zahtijeva, sami su sebi zakon, iako nemaju zakona. Oni pokazuju da zahtjevi zakona napisani su na njihovim srcima, njihova savjest također svjedoči, a njihove misli ih ponekad optužuju, a ponekad čak i brane." Ova moralna svijest odražava Božju vlastitu prirodu kao svetog i pravednog bića. Poziva nas da živimo na način koji ga poštuje, podržavajući pravdu, milosrđe i ljubav u našim odnosima s drugima.

Intelektualna dimenzija

Intelektualna dimenzija imago Dei odnosi se na našu sposobnost razuma, kreativnosti i razumijevanja. Ljudi su jedinstveno sposobni za apstraktno mišljenje, rješavanje problema i umjetničko izražavanje. Postanak 2:19-20 opisuje kako je Adam dao imena životinjama, što je čin koji pokazuje njegovu intelektualnu uključenost u stvaranje. Ta sposobnost znanja i kreativnosti odražava Božju mudrost i kreativnost u samom činu stvaranja. Kao bića stvorena na Božju sliku, pozvani smo upravljati svojim intelektom i kreativnošću na načine koji ga slave i pridonose procvatu njegove kreacije.

Relacijska dimenzija

Relacijska dimenzija naglašava našu sposobnost za odnose s drugima. Postanak 1:27 naglašava da su i muškarac i žena stvoreni na Božju sliku, naglašavajući važnost zajednice i odnosa. Kao što Trojstvo postoji u savršenom odnosu – Otac, Sin i Duh Sveti – ljudi su stvoreni za odnose obilježene ljubavlju, uzajamnim poštovanjem i suradnjom. Isus je istaknuo najveće zapovijedi kao što su ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjima (Matej 22,37-40). U našim odnosima odražavamo Božju prirodu odnosa i Njegovu želju da živimo u skladu jedni s drugima.

Funkcionalna dimenzija

Naposljetku, funkcionalna dimenzija stvorenja na Božju sliku uključuje našu ulogu i odgovornost unutar stvaranja. Postanak 1:28 kaže: "Bog ih je blagoslovio i rekao im: 'Rađajte se i množite se; napunite zemlju i vladajte njome. Vladajte ribama u moru i pticama nebeskim i svim živim stvorovima što se miču na zemlji.'" Ovaj mandat, koji se često naziva Kulturni mandat, povjerava ljudima upravljanje zemljom. Pozvani smo njegovati, brinuti se i upravljati stvorenim na način koji odražava Božju suverenost i dobrohotnost. Ovaj funkcionalni aspekt imago Dei naglašava našu svrhu kao suvladara s Bogom, radeći na ostvarenju Njegovog kraljevstva na zemlji.

Slika Božja i ljudsko dostojanstvo

Razumijevanje imago Dei ima značajne implikacije na ljudsko dostojanstvo i vrijednost. Svako ljudsko biće, bez obzira na rasu, spol, dob ili društveni status, nosi sliku Božju i stoga posjeduje urođenu vrijednost i dostojanstvo. Ova teološka istina čini osnovu za kršćansko opredjeljenje za ljudska prava, pravdu i suosjećanje. Jakovljeva 3:9-10 upozorava protiv lošeg govora o drugima, navodeći: "Jezikom slavimo našega Gospodina i Oca, a njime proklinjemo ljudska bića koja su stvorena na Božju priliku. Iz istih usta izlazi hvala i psovanje. Moja braćo i sestre, ovo ne bi trebalo biti." Prepoznavanje Božje slike u drugima tjera nas da se prema njima odnosimo s poštovanjem, ljubavlju i dobrotom.

Slika Božja i otkupljenje

Pad čovječanstva, kako je opisano u Postanku 3, narušio je, ali nije izbrisao sliku Božju u nama. Grijeh iskrivljuje našu sposobnost da u potpunosti odražavamo Božji karakter, ali ne uklanja našu urođenu vrijednost kao nositelja Njegove slike. Otkupiteljsko djelo Isusa Krista središnje je za obnovu imago Dei u čovječanstvu. Kološanima 3:9-10 kaže: "Ne lažite jedni druge, jer ste skinuli starog sebe s njegovim postupcima i obukli novog sebe, koji se obnavlja u spoznaji na sliku svoga Stvoritelja." Kroz vjeru u Krista i preobrazbeno djelovanje Duha Svetoga, postupno se suobličujemo Božjoj slici, potpunije odražavajući Njegov karakter u našim životima.

Eshatološko ispunjenje Imago Dei

Krajnje ispunjenje stvaranja na Božju sliku bit će ostvareno u eshatonu, kada se Krist vrati i Božje kraljevstvo bude potpuno uspostavljeno. 1. Ivanova 3,2 nudi pogled na ovu buduću nadu: "Dragi prijatelji, sad smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se ne zna. Ali znamo da ćemo, kad se Krist pojavi, biti njemu slični, jer vidjet ćemo ga onakvog kakav jest." U novom stvaranju savršeno ćemo odražavati Božju sliku, slobodni od izobličenja grijeha i potpuno utjelovljujući Njegovu svetost, ljubav i pravednost.

Zaključak

Ukratko, biti stvoren na Božju sliku višestruk je koncept koji obuhvaća našu duhovnu, moralnu, intelektualnu, odnosnu i funkcionalnu dimenziju. Govori o našoj jedinstvenoj sposobnosti za odnos s Bogom, našoj moralnoj svijesti, našim intelektualnim sposobnostima, našoj prirodi odnosa i našoj ulozi upravitelja stvaranja. Ova duboka istina potvrđuje urođeno dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog bića i poziva nas da živimo na način koji odražava Božji karakter. Kroz Kristovo otkupiteljsko djelo i posvećujuće djelo Duha Svetoga, obnavljamo se na sliku našeg Stvoritelja, s nadom da ćemo konačno odražavati Njegovu slavu u punini Njegovog kraljevstva.