Jump to content

Što je vjera?

            Obično se na ovo pitanje odgovara biblijskim stihom koji je zapisan u Poslanici Hebrejima 11,1 gdje piše: ”Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”

            Ali ovaj biblijski stih ne daje definiciju vjere, već nam kaže čemu vjera služi (koja je njena svrha) – a to je da bude jamstvo onoga čemu se nadamo. Kao i da bude dokaz da postoji stvarnost koju mi ne vidimo, ali u nju vjerujemo zato što nam je Bog daj jamstvo da postoji ta nevidljiva stvarnost.

            Iako u Bibliji nemamo gotovu definiciju vjere, mi ju možemo formulirati. Kao temelj vjere, Biblija postavlja samu sebe (Božju riječ) – i Isusa Krista kao utjelovljenu Riječ.

Dakle, temelj vjere jest Božja istina. Nažalost, mnogi ljudi ne znaju što piše u Bibliji, niti što ona poučava. Tako da mnogi ljudi koji sebe smatraju vjernicima, odmah su u startu zakinuti za pravi temelj vjere – a to je biblijska istina. Evo glavnih biblijskih istina na kojima počiva prava vjera: Bog je ljubav, Isus je Bog koji se utjelovio i postao čovjekom radi našeg spasenja, Isus je umro na križu Golgote kao Spasitelj grešnog čovječanstva, svi mi smo rođeni kao grešni, ako Isusa prihvatimo vjerom kao svog Spasitelja od grijeha – mi bivamo spašeni za vječni život. Evo to su tek neke od biblijskih istina koje čine temelj prave vjere. Mnogi ljudi, ako su i čuli za ove biblijske istine, nisu svoju vjeru izgradili na tome, nego na tradiciji i ljudskoj predaji. A to nije isto.

            Drugi korak prave vjere je prihvatiti ove biblijske istine. Dakle, nakon što smo upoznali biblijsku istinu – na nama je sada ODLUKA da to prihvatimo. A nećemo to prihvatiti ukoliko se u nama ne razvije povjerenje u Boga. Drugi korak vjeri je (dakle) POVERENJE u Boga koji nam je otkrio divne biblijske isitne. Tu sada ulazimo u osobni odnos s Bogom. Ja Njemu vjerujem, ja sam stekao povjerenje u Njega! To je stvar odnosa.

            Iz tog odnosa koji se rodio, nastaje treći korak vjere, a to je PREDANJE života Bogu. Tek tada je vjera kompletna. Tek kada na osnovu biblijskih istina steknemo povjerenje u Boga i predamo Mu svoj život da ga On oblikuje po svojoj volji – tek tada je naša vjera izgrađena u skladu sa biblijskom slikom vjere.

    Dakle, na početno pitanje ”što je vjera?” možemo sa sigurnošću odgovoriti da  je vjera povjerenje u Boga koje smo razvili na osnovu biblijskih istina, a čiji vrhunac je vidljiv u potpunom predanju života Bogu. 

 

 

User Feedback

Recommended Comments

Buco

Members

Da, tako je. Detaljnije O VJERI i ŠTO je ona, citiram Ž. Bezića iz njegove knjige Kršćansko savršenstvo:

 

"…Vjera je čin našeg povjerenja prema Bogu.

To ne dolazi od vas, to je dar Božji". (Ef. 2, 8). Nadnaravnu krepost vjere ne možemo sami steći. Ona je ulivena krepost kojom ispovijedamo opstojnost Božju. njemu  se predajemo, te držimo za istinu ono što nam je Bog objavio i uči nas Katol. Crkva.

Spoznaja na temelju ljubavi i povjerenja. Najviši način spoznaje. Vjera je osobno predanje jednoj Osobi dostojnoj našeg povjerenja. Ona je personalni odnos između Boga i vjernika prije nego prihvaćanje božanskih istina. Kršćanin vjeruje prije svega u Nekoga, a ne u nešto. Motiv nadnaravne vjere je isključivo vjerodostojnost Boga Objavitelja, a ne očevidnost same stvari (to bi onda bilo "znanje").

Ona je naime "dokaz onoga što ne vidimo", kako kaže Apostol (Heb. 11,1)

Vjera označuje uvijek sigurnost, duboko uvjerenje, nepokolebljivost. To ipak ne znači da se nečija vjera ne može nikako pokolebati. Sve što je ljudsko krhko je. Tako i vjera u svom ljudskom elementu. Metz tvrdi da je svačija vjera ugrožena, te da se u njoj stalno nalazi primjesa sumnje i nevjere.)*

 

VJERA je čin našega RAZUMA i VOLJE zajedno, ali čin NADAHNUT MILOŠĆU.

.

Vjera se rađa suradnjom čovjeka i Boga, no Bog tu ima glavnu riječ: "Nitko ne pozna Oca osim Sina i onoga komu Sin htjedne objaviti" (Mt. 11,27).

Bez milosti vjerovanja ne bi bilo, niti bi ono imalo čvrstine i sigurnosti, ali pri tome i čovjek doprinosi svoje umne sposobnosti, slobodu i dobro ćudoredno raspoloženje.

Vjera je čin čitave ljudske osobe. Stoga krepost vjere nije kod svakoga jednaka, i dobro je često puta moliti s apostolima: "Gospodine, u-množi našu vjeru!" (Lk. 17, 5).

.

Predmet vjere je Bog i njegova objava, priznanje misterija božanskog Trojstva i osobito spasiteljska uloga Isusova. Predmet ili sadržaj vjerovanja zovemo objektivna, a sam čin vjerovanja subjektivna vjera.

Subjektivna vjera je naš pozitivni odgovor na Božju riječ , naš prvi susret s njime i životno opredjeljenje za Boga.

Pošto je Isus poklad/zasluge svoje nauke predao na čuvanje Katoličkoj Crkvi - koja je "stup i temelj istine" (I Tim. 3,15) - naša vjera iskreno obuhvaća svu crkvenu nauku i podlaže se nepogrešivom učiteljstvu Crkve.

Naša vjera ima eklezijalni značaj. Bog nam je dariva, razvija i odgaja preko Crkve.

Vjera je Božje svjetlo u i o našem životu.

Vjerom upoznajemo svrhu svoga života i opstojnost nadnaravnog reda.

.

Vjera rasvjetljuje višim svjetlom našu pamet, produbljuje znanje, čuva od zabluda, daje snagu našoj volji, osobito u poteškoćama i pogibeljima, zagrijava naše srce najuzvišenijom ljubavlju, tješi nas u nevoljama, donosi smirenje i nadu, upozorava na vječni život, ukazuje na jedine prave vrednote i sređuje naše odnose s Bogom i bližnjim. Vjera je najprvi akt religioznosti i dragocjeni moralno-zaslužni čin, jer je plod slobodne volje.

Prava vjera je natprirodna, čvrsta, živa, djelotvorna, cjelovita, nepokolebiva, te ne samo nutarnja nego i vanjska. Temelj je pojedinačnog i društvenog života.

 

*(Ako se rodi sumnja, ako su neodređene i općenite naravi, treba ih odbiti i više moliti. Ako su pak određene i uporne, treba se bolje informirati (knjige, ispovjednik, teolog, župnik.

Garigou Lagrange ovako definira duh vjere: "Sklonost da se sve promatra i sudi (Boga, bližnjega, sebe, dnevne događaje) u svjetlu vjere i nadnaravnim načinom, tj. kao okom Božjim") .

Vjera je i prvi uvjet nadnaravnog života (Rim. 3,21) i spasenja uopće (Mk. 16,16). Kršćani su samo oni koji "imaju vjeru" (Dap. 2,44) i zovu se jednostavno "vjernicima".

"Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu" (Hb. 11,5) niti posjedovati bilo koju drugu ulivenu krepost ili dar. Ona je korijen na kojem raste i cvate duhovni život. Iz nje izviru ufanje i ljubav, koja je sa svoje strane usavršuje i oživljuje (fides formata)*.

.

Vjera može ostati u duši i nakon gubitka posvetne milosti i ljubavi, no tada je sakata i nesavršena. Ona je posljednji "pojas za spašavanje" svakome grješniku sve dokle ne upadne u izričiti grijeh nevjere.

Vjera se nikada ne gubi bez vlastite krivice, a dokazuje se i razvija dobrim djelima: "Vjera je mrtva bez djela" (Jak. 2, 14-26) . Vjernik ne treba da se boji suda Božjega (Iv. 5, 24), jer je Božje dijete (Iv. 1,14), hoda u svijetlu (ib. 12, 46) i posjeduje vječni život (ib. 3, 16).

Pravi vjernik uvijek pobjeđuje: "Ovo je pobjeda" koja pobjeđuje svijet - vjera naša!" (I Iv. 5,4).

.

Vjera je apsolutno potrebna za spasenje: i malenima i odraslima. Odraslima je od Boga i Crkve naređena. Nije potrebita jedino blaženima u nebu, jer oni već Boga "gledaju". Vjeruju čak i pakleni osuđenici skupa s vragovima, kako tvrdi sv. Jakov (2,19).

.

Dragocjeni dar sv. vjere moramo savjesno čuvati i njegovati, jer je ona početak, temelj i korijen svetosti (Trident. Koncil).

To ćemo postići ako za svoju vjeru:

1. često molimo/ispovijedamo,

2. obnavljamo u sebi i javno č i n  vjere,

3. stječemo vjersko znanje (čitanje Evanđelja, katoličke štampe, vjeronauk).

4. odbijamo napasti i sumnje što se rađaju čitanjem protuvjerskih knjiga ih" gledanjem takovih filmova, krivim odgojem, bezbožnim ili krivovjernim društvom, praznovjerjem i najviše uslijed vlastite oholosti,

5. produbljenim studijem svoje vjere,

6. ž i v i m o  po svojoj vjeri. Ova krepost se najbolje njeguje ako nastojimo steći  duh  vjere, po kojemu sve na svijetu - ljude, događaje, stvari, dobro i zlo - promatramo i sudimo sa stanovišta Božjega.

.

Iskreni će se vjernik žarko truditi da i drugome pomogne doći do svete vjere (javnim ispovijedanjem vjere, primjerom, apostolatom, tiskom, molitvom, obranom vjere i si.), pa tako svojom djelotvornom vjerom posvećuje sebe i bližnjega.

"Snagom ili slabošću rasvijetljene ili nerasvijetljene vjere bit će povećan ili smanjen vjerski život čitave Crkve".

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Add a comment...