Jump to content

Kolumne

Our website articles
Pokaži sve kategorije

Od materijalnog do duhovnog

OD MATERIJALNOG DO DUHOVOG
U TV emisiji o nastanku svemira, u poglavlju OSVIT SVEMIRA, u 1. dijelu, od 1 minute i 28 sekundi do 1, 40 sekundi, govori se novoj teoriji nastanka svemira. U početku ne bijaše ništa, odjednom se pojavila energija…točnije plazma koja se giba, da bi - nije navedeno kada - u jednom trenutku u središtu te plazme nastala sitna točkica. Sve čestice buduće materije kakvu danas poznamo, bile su izmiješane bez nekakvog reda zgusnute u toj jednoj točki-ci.
No, odmah je počela rasti, širiti se, povećavati se nama neshvatljivom brzinom tisuće puta brže od brzine svjetlosti .
Znamo da znanost prihvaća, čak tvrdi da je materija neuništiva. Uništenjem jednog njenog oblika, materija se pretvara u energiju, a ova pak sudjeluje u formiranju materije posve drugačijih svojstava/osobina. Ali, da bi prvobitno mogla postojati energija - nije bilo prihvaćano kao moguće. A sada se baš to dokazuje.
STVORITELJ JE U SPOMENUTIM MIKRODJELIĆIMA (MOŽDA) MILIJARDITIH DIJELOVA SEKUNDE "AKTIVIRAO" SVOJE PRIRODNE ZAKONE POSTAVLJANE DAVNO PRIJE POČETKA STVARANJA. Protoni, neutroni, kvarkovi, mezoni, mejoni, elektRoni i tko da zna sve čestice unutar jednog atoma - sve je "sjedalo" na svoje mjesto, a elektroni su počeli svoj vrtoglavi "ples" oko svojih jezgara(jezgri), povećavajući brzinu i udaljENOST od jezgre, kako je pritisak iz prvobitnog, nazovimo ga pra-jajeta svekolike materije opadao. i TADA JE NASTAO Veliki prasak /Big beng.
On je konačna faza smještanja elektrona na pravo mjesto i onu "pravu" udaljenost(koja će, dakako, često varirati za svoh postojanja), a unutar jezgre sortiranje - neutron je neutralan, ali proton postaje osnovom jedne od 4 fundamentalne sile - gravitacije. O tome malo dalje…
Jednom pokrenuto gibanje elektrona više neće prestati sve dok Stvoritelj ne odluči vratiti svu materiju, možda opet u točku iz koje je sve i počelo - i tada opet u energiju. A odakle ta energija?
Bog je izvorište svega pozitivnoga i potrebnoga…On je i izvor energije, zar ne? ON DAJE SAMOGA SEBE da bi stvorio svemir, a u svemiru nastaje bezbroj galaksija, sunčevih sistema i tijekom - od Boga kontrolirane evolucije slijedom konstante 4,666…- i svih planeta pogodnih za razvoj/evoluciju u oblik života, koji će dosegnuti stupanj razuma kada im Stvoritelj daje dušu.
Ne drži Bog duše u ormaru, pa kako smatra da je prikladno pri začeću, izabranu dušu iz ormara vadi i daruje tek začetom RAZUMNOM biću. Bog nema za dati ništa drugo doli samoga sebe. Čuli smo molitvu: "Duše sveti, dušo moje duše"!?
U nama je BOG! Savjest reagira...KAKO? Zašto? I ŠTO je savjest?
Taj dar je naša duša! Duh Božji u nama. ZATO je Bogu stalo do svake duše i brine se, često i odgađa našu smrt, samo da se što više približimo onakvom stadiju naše duše (u životu tako često zaprljane grijehom) kako bismo - kad ispunimo zadaću i Božji plan s nama na Zemlji - došli k Njemu. Svaka izgubljena duša je za Boga izgubljena najveća dragocjenost. Valjda shvaćamo koja i zašto.
Sad se vratimo duhovnim bićima - anđelima.
Može zakonodavac napisati tisuće stranica najsavršenijeg zakona - uzalud mu je ako nije osigurao i osobe koje će provoditi taj zakon. I što je uopće zakon sam po sebi? Nešto zapisano ili možda još uvijek u glavi zakonodavca. Sam zakon nema djelotvornosti ako se ne kontrolira, ako nema "djelatnika" za njegovo provođenje…
Prije nego odluči stvori svemir, Stvoritelj je stvorio mnoštvo anđela. Jesu li mu bili potrebni da Ga časte, da Mu se klanjaju, da Ga slave…I za to, dakako! Ali toliko mnoštvo - za što mu je bilo potrebno?
Nisu li anđeli nositelji, tj. izvršitelji od Stvoritelja određenih PRIRODNIH ZAKONA?
BOG JE JEDAN, TROJSTVEN, TRI SU BOŽANSKE OSOBE: BOG OTAC JE, RIJEČJU, U SILI DUHA SVETOGA STVORIO SAV SVEMIR I TAKO ĆE GA ODRŽAVATI DO KONCA VREMENA I SVRŠETKA SVEMIRA". (U knjizi Katolički nauk o anđelima našao sam: "Bog svijetom upravlja posredstvom anđela jer se Bogu dostoji materijalnim svijetom upravljati posredno, preko anđela, KOJE JE I STVORIO ZA TU SVRHU").
Kad su u pitanju anđeli čujemo pitanje: Zašto Bog nije uništio Lucifera i sve pobunjene anđele?
Jer su dusi/duhovi...A svoja duhovna tijela sigurno nisu dobili iz "Božjeg ormara". Darujući samoga sebe, Stvoritelj stvara i oblikuje nova duhovna bića prema potrebama održavanja. tj. ustrojstva budućeg svemira i svega u njemu.
Vog je, dajući djelić sebe stvarao svakog anđela, pa i lucifera. KAKO DA UNIŠTI DIO SEBE?
Kakav je, zapravo naš svijet?
Praznina između elektrona i jezgre je ogromna. Pa sad zamisli čekić od kilograma. Kad bismo ga stavili u superhladnjaču i snizili temperaturu na apsolutnu nulu i malo tresnuli tu hladnjaču, čekić bi se raspao, a malu gomilicu praha, koji bismo mogli pomesti na površinu cca koji mm kvadratni. I to samo zato što je sav spomenuti prostor prestao postojati, pošto su elektroni stali, a međusobne privlačne sile svedene na potpunu nulu. Nema više prostora zbog kruženja elektrona! Nema materije kakvu poznamo.
A ovo što poznamo, zar je to sve samo privid? Naše tijelo je sazdano od milijarde milijardi milijarda atoma. A u njima onaj šupalj prostor.
Kad bismo (pri dnevnoj temperaturi) to sve povećali - što bismo vidjeli? Uz prikladan instrument samo ENERGIJU I NEKE SITNE ČESTICE JAKO UDALJENE. Živimo u šupljem prostoru.
Ako bismo jezgru atoma predočili veličinom teniske loptice, elektron bi bio sitna točkica našiljene olovke, a kretao bi se putanjom 3(tri) km udaljenom od jezgre.
Cijeli svemir je baziran na dvije suprotne sile: između negativnog elektroni i pozitivnog protona. Samo Stvoritelj zna kako je moguće da postoji nešto s takvim suprotnim predznacima ("+" i "--").
Nama je shvatljivo da čavao, prevlačeći ga preko permanentnog magneta na određeno vrijeme i sam poprima sjeverni i južni "pol". Ali kod atoma - jednom od Nekoga postavljeno, trajno je postavljeno. Sve je ODREĐENO OD NEKOGA, ali to "moderna" znanost tako vješto izbjegava jer...NE SMIJE SE VIŠE NI SPOMENUTI BOG.
Mi živimo u svijetu praznine, u svijetu energije i valova. Citiram H. Madingera iz Temelji vjere:
"Već u atomu susrećemo se na uočljiv način s vlašću misaonog duha: red, plan, duh, Stvaralac. Atom je naj-genijalniji višenamjenski uređaj. Sve živo, zvijezde, sunce, životinje i čovjek, izgrađeni su od tih atoma. Atom je osnovni svjetlosni stroj koji imamo: tu se stvara svjetlost (skokom jednog atoma s jedne staze na drugu stazu). Atom je najelementarnije električno djelo (tvorevina, naboj) koje imamo: u njemu kola, živi kružno kretanje bez prekida (zbog elektrona koji kruže). Atom čini najelementarnije magnetsko polje.
Atom može biti kao odašiljač (emiter): tu se masa pretvara u zračenje. Atom je na kraju najmoćnija energija - i toplotni izvor koji uopće poznajemo: Sva sunčeva energija potječe iz mase atomskog jezgra. Svaka atomska bomba svjedoči o snazi i toplotnom kapacitetu nekoliko kilograma materije. I najmoderniji istraživači priznaju da možda i život već ima u određenim molekulama svoj temelj. Tko je to tako genijalno isplanirao"? - završava autor pitanjem. Mi znamo odgovor..
Sve gore navedeno zadite u 4 (četiri) elementarne sile: Jaka nuklerana sila, slaba nuklearna sila, elektromagnetizam i gravitacija.
Čitao sam to prije pandemije, da je grupa mladih znanstvenika došla do zaključka kako je gravitacija zapravo zbroj sila svih protona u nekom tijelu, svemirskom ili malenom, ona sila koju nazivamo gravitacijom. Zato ju nije moguće izmjeriti nikakvim instrumentom - osim vagom. Nažalost, "matorci", koji su doktorirali temeljem posve drugačijih "zaključaka" su potpuno odbacili tu teoriju.
I sad se sjetih Očenaša, ali i prikladne ilustracije, sf-priče o znanstveniku koji je konstruirao uređaj kojim će moći razmjenjivati misli bez izgovorene ili napisane riječi. Bio je samac. Između nekoliko oblika kaciga, izabrao je najmanju i najpliću i zovnuo svog terijera. Sav sretan psić mu skoči u krilo. On je sjedio na stolici uz uređaj. Kad je psiću prikopčao kacigu, uključi svoj uređaj radi pokusa.
Ostao je zapanjen. Vidio je samoga sebe sivkastog, s plavo-zelenim nijansama - iz kuta iz kojeg ga je psić promatrao.
-Ajme…-procijedio je.- Pa ti mene vidiš drugačije…Pa - skoro usklikne:- Pa ja čitam tvoje misli!
Ono što mu se stvorilo u glavi ličilo je na zbrku jasnih i imaginarnih slika. Trebalo mu je dosta vremena da konačno shvati kako psić želi "reći" kako on njega uvijek razumije. Postavio je konkretno pitanje psu:
-Ti mene razumiješ?
-Uvijek - dobio odgovor u obliku slika iz prošlosti kad je nešto zapovjedio psu ili ga zvao.
-Znači baš uvijek?...A ostali psi*
U glavi se pojaviše slike svih životinja koje je psić susreo u životu. Zato upita:
-Želiš reći da sve životinje razumiju ljudski govor?
Nije bilo odgovora kakvog je očekivao. Oslobodio je psića remena i on skoči na pod, a znanstvenik ode u dnevni boravak. "Sortirao" je u glavi sve dobivene slike i poneki lavež, mada mu u krilu psić nije zalajao.
"Ljudi samo pričaju…O sebi pričaju…Malo slušaju druge…Misle samo na sebe…-
Trebalo mu je nekoliko dana da sve "ukomponira" u pseću perspektivu. Četvrtog jutra mu sine. Pozvao je psa koji uleti i počne se umiljavati. Odoše do uređaja.
-Postoji li Bog? - postavio je pitanje svjestan da i on sam zamišlja kako bi mogao Bog izgledati, no u glavi se pojavi pseća slika kako vidi njega, gospodara. Dobar umjetnik bi to vješto iskoristio na nacrta najbedastiju osobu, izraza lica koje tupo zuri ne pokazujući da išta shvaća oko sebe. Nema prave slike, zato pokuša drugačije: -Znaš li kako izgleda Bog? Kako Ga doživljavaš?
Ono što je osjetio teško je opisati. Osjetio je nenadano, neobjašnjivo olakšanje, kao da je s njega spao ogroman teret, uz to radost, a da ne zna zbog čega… Psić mu je postalo najljepše stvorenje. I najdraže! Gledao je u pseće predivne oči, počeo ga je gladiti…Osjetio je nešto što je najlakše opisati kao ljubav prema psiću, prema svim stvarima u prostoriji, prema životu…Ali ne svom životu… Nešto divno ga je preplavilo, a psić zalaje.
-Tako zamišljaš…doživljavaš Stvoritelja…Mislim Boga?
-Av!
-Ti znaš da Bog postoji?
-Av!
I tada iz mnoštva slika koje su se redale shvati pseću poruku: KAD BI LJUDI VOLJELI JEDNI DRUGE KOLIKO ŽIVOTINJE VOLE ONE LJUDE S KOJIMA ŽIVE,, BILI BI SRETNI U SVIJETU BEZ BOLESTI, GLADI I RATOVA. SVE BI DIJELILI, BILO BI SVE ZAJEDNIčKO.
Zašto rekoh i Očanaša? Molimo "Dođi kraljevsto Tvoje", pa…Ne bi onda To bilo TO?
Ova pričica ima još jedan epilog: Možda nikada ne bismo imali Isusa za prijatelja i slobodno možemo reći brata, jer NE BI BILO ISTOČNOGA GRIJEHA. Ali, autor zaključuje kako je tako lako biti poput psića, samo kad bismo živjeli po onima, u svakoga od nas rođenjem "upisanim" Božjim zakonima - kad bi sve činili i živjeli po savjesti.
E…onda ne bi bilo ni ovoga teksta, valjda ni ovoga foruma…Možda bismo sjedili negdje na nekoj livadi, promatrali do kasno u noć zvjezdano nebo i - razgovarajući sa svojim anđelima čuvarima - planirali kako da sutrašnji dan učinimo nešto lijepo i nekoga usrećimo.
Sigurno ne ovakvim maratonskim tekstovima kao što je ovaj. Na sreću, uronjenost Trojedinoga Boga u samoga sebe(Trojstvo), te spoznaja koliko je to blaženstvo biti s Njim, rodila je želju da stvori mnogo…bezbroj bića, ali će im dati slobodnu volju da biraju: žele li Mu se vratiti ili ne! On, Bog, nikoga ne želi prisiljavati, ograničavati ni u čemu. Sloboda izbora će svim bićima dar.
Jer takva je ljubav - daruje se drugima. Bog neprestano želi sebe darivati. I daje se…Onima koji ga traže i žele.
Kolikima je baš ta slobodna volja zatvor, kavez i osjećaju da su zarobljenici slobodne volje. Kad bismo bili svjesni svega što nas okružuje, a što postoji jer Duh Božje je tu, shvatili bismo da je u svemiru Bog. A mi u svemiru, dakle mi smo U BOGU već po materiji kojom smo okruženi, jer sve što postoji ima veze sa Stvoriteljem i ne postoji ništa, nikakva točka u svemiru gdje On nije prisutan.
Dakle, sve ovisi o našem izboru, opredjeljenju. Za to vrijeme Bog čeka…
Ne čekajmo i mi…Barem ne na ispovijed ako osjećamo da bi bila potrebna. Barem na pokajanje.
Buco
Buco

Anđeo Gospodnji

Anđeo
Riječ „anđeo“ i na hebrejskom („malak“) i na grčkom („angelos“) znači „vjesnik“, ili „glasnik“. Zbog toga je ta riječ u Bibliji široko korištena: ponekad su ljudi nazvani anđelima u Bibliji (1. Samuelova 29:9; Galaćanima 4:14), a ponekad su anđeli nazvani ljudima (Postanak 32:24). A na drugim mjestima, kako ćemo uskoro pokazati, Bog je poistovjećen s anđelom! Naravno, čak su i anđeli u Bibliji nazvani anđelima.
Dakle, na grčkom riječ „anđeo“ znači „glasnik, vjesnik“, a „ark“ znači „glavni, vrhovni, najveći“. Prema tome, "arkanđeo" jednostavno znači "najveći glasnik". Hebrejsko ime Mihael znači „Tko je kao Bog“ ili „Tko je jednak Bogu“. Titula „Mihael arkanđeo“ doslovno se može prevesti kao „Vrhovni glasnik koji je jednak Bogu“. Koga označava ova titula u Bibliji? Uskoro ćemo otkriti.
Jedan anđeo je doista izjavio da je kao Bog. Taj kerubin zaklanjač koje je pao s Neba je Lucifer, koji je postao đavao ili Sotona, jer je tvrdio da je poput „Najvećega“ (Izaija 14:14).
U Otkrivenju 12:7, Sotona je suprotstavljen "Mihaelu i njegovim anđelima“ i izbačen je s Neba. U Otkrivenju 13:4, ljudi koji su se poklonili Zvijeri s riječima: „Tko je jednak Zvijeri i tko se može boriti protiv nje?“. Ako temeljito proučavamo Otkrivenje, vidjet ćemo da se u toj knjizi Sotona suprotstavlja Bogu na način da stvara lažno, sotonsko Trojstvo! Pitanje „Tko je kao Zvijer“, samo je jedan od načina na koji Sotona u tih nekoliko poglavlja pokušava oponašati BOGA!

Anđeo Gospodnji
Fraza „anđeo Gospodnji“ pojavljuje se 68 puta u Bibliji.Ponekad se odnosi na Gabrijela, koji se javio Danielu, Zahariji i Mariji. Ali Gabrijel je nazvan „anđeo Gospodnji“ bez određenog člana ispred (npr. Luka 1:11). Također nikad nije nazvan arkanđelom. (Kad smo kod ovoga, također je zanimljivo da se popularni anđeo Rafael ne spominje nigdje u Bibliji.) Gabrijel je možda jedan od dva kerubina zaklanjača koji stoje pred Božjim prijestoljem. Sjetimo se da je rekao Zahariji: "Ja sam Gabrijel, koji stojim pred Bogom" (Luka 1:19). Lucifer je prije svoga pada imao tu poziciju (Ezekijel 28:14). Ako je najveća pozicija koju neki anđeo može imati položaj kerubina zaklanjača pred Božjim prijestoljem, tko je onda „arkanđeo“? I tko je ovo moćno biće koje je predstavljeno kao „anđeo Gospodnji“, koje radi tako važne stvari u spašavanju čovjeka?
Bog Otac je sve stvorio kroz Krista (Hebrejima 1:2; Efežanima 3:9). Krist je posrednik između nas i Boga, te vrhovni Božji glasnik (npr. Matej 11:27; Luka 10:22; Ivan 1:18; Ivan 14:6). Je li moguće da je Krist otkrivao Oca u SZ-u, kao i u NZ-u? Doista, On je Očev vjesnik više nego bilo koje drugo biće u cijelom svemiru. Ovo nam može objasniti zbog čega je Krist ponekad nazivan „anđelom“, kad On nije anđeo. Riječ „anđeo“ znači „vjesnik“ i ponekad čak označava ljudske vjesnike ili ambasadore.
Dosta puta se u Bibliji spominje misteriozno biće, „anđeo Gospodnji“, prije Kristovog utjelovljenja. Svaki put kad se spominje, imamo neke naznake o Njegovom identitetu. Pogledajmo ih ukratko prema redoslijedu u kojemu se pojavljuju.
HAGARA
Nakon što je Hagara rodila Išmaela, Sara je s njom oštro postupala, te je Hagara pobjegla u pustinju. "Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji" (Postanak 16:7). Anđeo je rekao Hagari da se vrati i pokori Sari i obećao joj je da će njezin sin Išmael biti otac velikog naroda. Nakon što je anđeo nestao, Hagara „Jahvu koji joj govoraše nazva: 'Ti si El Roi – Svevid Bog, jer vidjeh Boga i nakon viđenja još živim!'“ (redak 13). U Postanku 21:17-19 anđeo Jahvin ponovno se javio Hagari i ponovno govori u prvom licu, kao da je on sam Bog.

ABRAHAM
Bog je rekao Abrahamu da žrtvuje svog sina na gori Moriji. Upravo kad je ovaj htio zabosti nož u svoga obećanog sina, anđeo Gospodnji ga je zaustavio. „Ali anđeo Gospodnji povika mu s neba: 'Abrahame! Abrahame!' On odgovori: 'Evo me!' Anđeo reče: 'Ne stavljaj ruku na dječaka i ne učini mu ništa, jer sad znam da se Boga bojiš i da mi nisi uskratio jedinoga sina svojega.' (Postanak 22:11-12). Jasno je da je Abraham prinosio BOGU svoga sina, a ne nekakvom anđelu.
„Tada anđeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba, i reče: 'Kunem se sobom, glasi riječ Gospodnja: zato što si to učinio i nisi mi uskratio jedinoga sina svojega, blagoslovit ću te obilno, i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. I bit će blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj.“ (Postanak 22:15-18 ).
U Djelima 3:25, Petar ponavlja ovaj događaj, te poistovjećuje s Bogom „anđela Gospodnjeg“ koji je učinio savez s Abrahamom.
JAKOV
Dok je bježao od svog ljutog brata Ezava, Jakov je usnuo san u kojemu mu je Bog potvrdio savez s Abrahamom (Postanak 28:12-15). Nakon što mu je Bog obećao da će biti s njim i vratiti ga u njegov dom u Kanaan, Jakov se zavjetovao da će dati Bogu desetinu od svega što bude primio. Uspravio je kamen koji je koristio kao jastuk, te ga premazao uljem da potvrdi svoj zavjet. Zatim je prozvao to mjesto Beth-el, („kuća Božja“), jer mu se Bog tamo pojavio.
Dvadeset godina kasnije, Jakov je bogat čovjek i Bog mu se javlja i kaže mu da ide kući. Bog je također podsjetio Jakova tko mu je podario uspjeh: „Još u snu, anđeo Božji me zovne…Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem premazao stup i gdje si mi učinio zavjet.“ (Postanak 31:11.13). Tko je bio anđeo Gospodnji u 31. poglavlju? On se sam predstavio, ne trebamo pogađati. To je bio Jahve, koji se Jakovu javio u snu u 28. poglavlju.
Zatim, kad se Jakov hrvao s nebeskim bićem (Postanak 32:22-32), to biće mu je dalo novo ime i blagoslovilo ga je. Jakov je nazvao to mjesto Peniel („lice Božje“), „'jer', reče, 'vidjeh Boga licem u lice i na životu ostadoh.'“ (redak 30). U NZ-u, Isus je onaj koji blagoslivlja svoj narod i daje im novo ime (Matej 5:3-12; Otkrivenje 2:17). Postaje vrlo očito da je anđeo Gospodnji sam Isus Krist. Također, Hošea 12:4 kaže da se Jakov hrvao s Bogom, a 12:5 kaže da se hrvao s anđelom. Očito Hošea podrazumijeva da je anđeo jedno od imena za Boga koji se javljao ljudima.
Zatim, kad je Jakov bio na svojoj samrtničkoj postelji, te je blagoslivljao Josipove sinove Efrajima i Manašeu, upotrebljavao je izraze „anđeo“ i „Bog“ naizmjence: „Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, anđeo koji me od svakog zla izbavljao – djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje!“ (Postanak 48:15.16). Najbolji prijevod je: „anđeo, koji me otkupio od svega zla…“. Jakov ovdje očito poistovjećuje anđela koji ga je otkupio, s Gospodom. Biblija je jasna i ona kaže da ne postoji drugi otkupitelj i spasitelj, osim Boga (Izaija 43:11.14). Ponovno vidimo da je anđeo koji je otkupio Jakova ustvari drugo ime za našeg Otkupitelja, Isusa!
MOJSIJE
Mojsije je video gorući grm koji nije sagorijevao.„Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma.“(Izlazak 3:2). Redak 4 identificira nam ovog anđela:„iz grma ga Bog zovne“. A u 6. redku ponovno se Bog javlja:„Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.“Anđeo Gospodnji se opet predstavlja kao Bog! U svojoj posljednjoj propovijedi, Stjepan se sjeća ovog događaja i kaže:„Kad prođe 40 godina, ukaza mu se anđeo u pustinji Sinajske gore, u plamenu zapaljena grma. Kad to Mojsije opazi, začudi se viđenju. Dok se približavao da pažljivo pogleda, ču se glas Gospodnji“(Djela 7:30-31). Je li anđeo bio u grmu, ili je Bog bio u grmu? Nije li taj anđeo, koji je Bog, ustvari bio Krist? Da je Stjepan završio svoju propovijed, umjesto što ju je ovako sažeto iznio, vjerojatno bi razjasnio da je taj „Anđeo“ koji je govorio Mojsiju i Ocima, koji je vodio Izraelce kroz pustinju, bio Onaj koji se utjelovio i umro na Golgoti. Cijela njegova propovijed trebala je biti obrana njegove vjere u Krista. Nema sumnje da je govorio o Kristu.

IZRAEL
Izraelce je Bog vodio kroz pustinju. ProučimoIzlazak 13:21; 14:19.24; 23:20-23; Levitski zakonik 16:2; Brojevi 12:5; 14:14; Ponovljeni zakon 1:32.33; 31:15.
Biće u oblaku koje je vodilo Izraelce kroz pustinju se stalno naziva Gospod, ali Bog stalno naglašava da je to biće Njegov „anđeo“ i da taj „anđeo“ ima Njegovo ime. Drugim riječima, Bog objavljuje da je ime Njegovog „Anđela“ također Gospod, ili Jahve.
Proučimo tekst: Zaharija 12:8. Riječ "pred" je ista kao i riječ "pred" koja je upotrijebljena u tekstovima koji govore o boravku u pustinji. Bog i "Anđeo" su ponovno očito ista osoba.

BALAAM
U Brojevima 22:35, anđeo Gospodnji kaže da će staviti svoju riječ u usta Balaamu. U 23:4, vidimo da je Bog stavio svoju riječ u usta Balaamu. Ponovno vidimo da je „anđeo Gospodnji“ ustvari sam Bog.

SUCI 2:1-3
„Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: 'Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neću raskinuti saveza svog s vama dovijeka. A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste učinili? Zato vam kažem: neću ih odagnati pred vama. Nego, oni će vas tlačiti i bogovi njihovi bit će vam zamkom.“
Opet „Anđeo“ govori za sebe da je Gospod.
GIDEON
Gideon je imao susret s anđelom Gospodnjim u Sucima 6. poglavlju. Anđeo kaže Gideonu da je Bog s njim. Gideon ukazuje na tlačenje Izraelaca od strane Midjanaca, kako bi objasnio da izgleda da baš i nije Jahve s njim.„Jahve se tad okrenu prema njemu i reče mu: 'Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca'.“(redak 14). Kroz ostatak narativa, osoba koja govori s Gideonom naizmjence se oslovljava kao Gospod, anđeo Gospodnji i anđeo Božji. Od 11-22 redka dva puta se „Anđeo“ koji se ukazao Gideonu naziva Gospodom, tj. Jahve.

SAMSONOVI RODITELJI
Samsonova majka je bila nerotkinja.„Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin“(Suci 13:3). Rekao joj je da će roditi sina koji će osloboditi otpali Izrael iz ruke poganskih tlačitelja. Ona je brzo pozvala Manoaha, svog muža, koji se zatim pomolio da „čovjek Božji“ dođe još jednom (8. redak). Kad je anđeo došao po drugi put, Manoah ga je pitao kako se zove. On je odgovorio da je njegovo ime predivno. Neki prijevodi kažu „tajanstveno“. Ova riječ doslovno znači „predivan“ i „neshvatljiv“. Ovo nas asocira na Izaiju 9:5 –„Ime mu je Divni, Savjetnik…“. Ime „Divni“ povezuje ovog anđela s dolazećim Mesijom. I ponovno, nakon što je vidio ovog „Divnog Vjesnika“, Manoah je izjavio da je vidio Boga (13:22).

ANĐEO SAVEZA
Jedno od najpoznatijih mesijanskih proročanstava pronalazimo u Malahiji 3:1 –„Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza za kojim žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad Vojskama.“
Glasnik saveza o kojemu je ovdje riječ, očito je Isus Krist. Radi se o Njegovom prvom dolasku. Riječ koja je prevedena s „glasnik“ je ista riječ koja se do sada koristila u tekstovima SZ-a koje smo spominjali, a označava „anđela Gospodnjeg“.
Ako proučimo Malahiju 3:1-3, te zatim Matej 11:10.11; Marko 1:2; Luka 7:24.27; Otkrivenje 6:16.17, postat će nam sasvim jasno da su dva anđela iz Malahije 3:1 ustvari Ivan Krstitelj i Krist. Prvi je „anđeo“ koji priprema put, a Krist je „Anđeo Saveza“, Gospod koji dolazi u svoj Hram, te se postavlja pitanje „tko će biti u stanju da stane pred Njega?“. Nijedan od njih tehnički nije anđeo, ali budući da su obojica vjesnici, nazvani su „anđelima“.
καιnos
καιnos

Vjera je priznanje nemoći

Vjera je priznanje nemoći
  ”Abraham, protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova” (Rimljanima 4,18)
   Abraham je silno želi imati sina sa svojim ženom Sarom. Ali njima je to bilo nemoguće. Nije bilo nade za to. No tada, Abraham se oslonio na Božje obećanje (”na Nadu”) da će to ipak biti, iako je njima nemoguće. Abraham je tada priznao svoju nemoć, ali i priznao Božju moć da bude tako. To je vjera. Kao posljedicu vjere vidimo da su Abraham i Sara dobili sina, Izaka.
Vjera je priznanje naše nemoći! Po pitanju spasenja od grijeha, vjera je priznanje naše nemoći da sami sebe spasimo od naših grijeha. Vjera je, također, priznanje naše ovisnosti o Bogu da nas On spasi od naših grijeha.
            Koji je rezultat vjere? Priznavši Bogu da smo nemoćni sami sebe spasiti, i prihvativši spasenje koje nam je On ponudio u Isusu Kristu kao Spasitelju grešnika – mi bivamo spašeni Isusovim djelom spasenja koje On čini za nas i čini u nama! Čim smo Bogu pristupili u molitvi i traženju Njegove pomoći, bez oslanjanja na naše zasluge, mi smo Mu pristupili vjerom! Priznavši vjerom svoju nemoć, mi smo Bogu ”u ruke” predali naše spasenje! Zato se spasenje vjerom razlikuje od spasenja djelima.
            Nažalost, mnogi ljudi tvrde da su vjernici, ali Bogu ne pristupaju vjerom (priznajući svoju nemoć da se sami spase), nego su pogrešno naučeni da svojim pobožnim djelima pokušavaju postići spasenje od svojih grijeha. To nije vjera! To je pogrešno nazvano vjerom. To je nevjera, jer ne priznaje vlastitu nemoć.
Molitve takvih ljudi Bog ne prihvaća, niti se na njih osvrće, jer su one izraz potrebe da čovjek pred Boga donese svoje vlastite zasluge i svoju ”dobrotu”. Farizeji su najbolji biblijski primjer za to. Oni su bili uvjereni kako svojim pobožnim djelima ostvaruju svoje spasenje, da su sami zaslužni za ostvarenje vječnog života i spasenja, pa su to svima javno i jasno pokazivali. Ali, Isus ih radi toga opominje i prekorava, jer to nije vjera!
”Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu.” (Hebrejima 11,6). Bog neće spasiti niti jednog čovjeka koji je uvjeren u vlastitu moć postizanja spasenja, ali će spasiti svakoga onoga tko prizna svoju nemoć – pa prihvati spasenje koje nam je svima ponuđeno u Isusu Kristu. To je vjera!
Vjera je ljudsko priznanje nemoći da sam sebe spasi od svojih grijeha, te prihvaćanje spasenja koje nam je svima ponuđeno u Isusu Kristu.
simply
simply

Što je vjera?

Što je vjera?
            Obično se na ovo pitanje odgovara biblijskim stihom koji je zapisan u Poslanici Hebrejima 11,1 gdje piše: ”Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”
            Ali ovaj biblijski stih ne daje definiciju vjere, već nam kaže čemu vjera služi (koja je njena svrha) – a to je da bude jamstvo onoga čemu se nadamo. Kao i da bude dokaz da postoji stvarnost koju mi ne vidimo, ali u nju vjerujemo zato što nam je Bog daj jamstvo da postoji ta nevidljiva stvarnost.
            Iako u Bibliji nemamo gotovu definiciju vjere, mi ju možemo formulirati. Kao temelj vjere, Biblija postavlja samu sebe (Božju riječ) – i Isusa Krista kao utjelovljenu Riječ.
Dakle, temelj vjere jest Božja istina. Nažalost, mnogi ljudi ne znaju što piše u Bibliji, niti što ona poučava. Tako da mnogi ljudi koji sebe smatraju vjernicima, odmah su u startu zakinuti za pravi temelj vjere – a to je biblijska istina. Evo glavnih biblijskih istina na kojima počiva prava vjera: Bog je ljubav, Isus je Bog koji se utjelovio i postao čovjekom radi našeg spasenja, Isus je umro na križu Golgote kao Spasitelj grešnog čovječanstva, svi mi smo rođeni kao grešni, ako Isusa prihvatimo vjerom kao svog Spasitelja od grijeha – mi bivamo spašeni za vječni život. Evo to su tek neke od biblijskih istina koje čine temelj prave vjere. Mnogi ljudi, ako su i čuli za ove biblijske istine, nisu svoju vjeru izgradili na tome, nego na tradiciji i ljudskoj predaji. A to nije isto.
            Drugi korak prave vjere je prihvatiti ove biblijske istine. Dakle, nakon što smo upoznali biblijsku istinu – na nama je sada ODLUKA da to prihvatimo. A nećemo to prihvatiti ukoliko se u nama ne razvije povjerenje u Boga. Drugi korak vjeri je (dakle) POVERENJE u Boga koji nam je otkrio divne biblijske isitne. Tu sada ulazimo u osobni odnos s Bogom. Ja Njemu vjerujem, ja sam stekao povjerenje u Njega! To je stvar odnosa.
            Iz tog odnosa koji se rodio, nastaje treći korak vjere, a to je PREDANJE života Bogu. Tek tada je vjera kompletna. Tek kada na osnovu biblijskih istina steknemo povjerenje u Boga i predamo Mu svoj život da ga On oblikuje po svojoj volji – tek tada je naša vjera izgrađena u skladu sa biblijskom slikom vjere.
    Dakle, na početno pitanje ”što je vjera?” možemo sa sigurnošću odgovoriti da  je vjera povjerenje u Boga koje smo razvili na osnovu biblijskih istina, a čiji vrhunac je vidljiv u potpunom predanju života Bogu. 
 
 
simply
simply

Vječno mučenje u paklu

VJEČNO MUČENJE U PAKLU
Katolička, pravoslavna, protestantska i većina biblijsko kršćanskih zajednica vjeruje da će Bog vječno mučiti sotonu, njegove anđele i zle u vatri koja ne sagorijeva. Nažalost ova je doktrina odbila milione ljudi od Boga. Jedan od poznatijih stihova koji govore o tome nalazi se u Mateju 25,41.
Matej 25,41: "Zatim će reći onima slijeva: "Odlazite od mene, prokleti, u vječni oganj pripravljen za đavla i njegove anđele!"
No što znači vječni oganj, da li riječ "vječno" u Bibliji uvijek znači vječno. Idemo se pozabaviti nekim citatima koji će nam pomoći objasniti ovau tematiku.
.Jeremija 17,27: "Ali, ako ne budete svetkovali dan subotni, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotni, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim; i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti"
Židovi su oskvrnuli subotu, da li ta vrata i dan DANAS gore?
Filemon 15 redak: "Možda je zato bio odijeljen od tebe (misli se na roba Onezima, kojeg Pavao vraća Filemonu) na kratko vrijeme, da ti bude povraćen zauvijek.
I u "vijeke vjekova", i ova riječ "zauvijek" su iste riječi, grčki aionios, što znači vječno, zauvijek...No postavlja se pitanje je li ovaj rob još uvijek kod Filemona...naravno da nije, umro je...nema ga više...
Juda 7: "...kako ispaštajući kaznu - vječni oganj - stoje za primjer Sodoma i Gomora s okolnim gradovima koji su kao i oni bludno griješili..."
Mnogi su bili na Mrtvom moru, i nisu vidjeli da Sodoma i Gomora još gore u vječnom ognju...
Evo još nekih dokaza u vezi riječi vječan…
Bog je Aronu dodijelio vječno svećenstvo (1. Ljetopisa 23,13). Vječno ovdje označava dok bude trajala Aronova služba.
Ako je u staro vrijeme neki rob dragovoljno odlučio da ostane u kući svojega gospodara, iako je mogao da ga napusti, on je time izrazio ljubav prema svom gospodaru i ostao vječni rob (trajno ostane u službi). (2. Mojsijeva 21,6). Vječni rob ili rob dovijeka znači dok bude živ.
Na Eelizejevog slugu Gehazija i na njegovo potomstvo prešla je dovijeka Namanova guba, zato što se polakomio za darovima vojvode Namana i slagao proroka (2. Kraljevima 5,27).
»Zauvijek« ili »dovijeka« ovde znači da će bolest guba trajati tako dugo dok bude postojao Gehazi i njegovo potomstvo.
Kad se kaže vječni oganj, misli se na posljedice tog ognja, a ne na trajanje…vatra gori dokle ima materije…a ljudi imaju tijelo…i kad su opkolili Jeruzalem, mislim na grešnike “Tada siđe vatra s neba i proguta ih” OTKRIVENJE 20,9. Trebate razlikovati pojmove, u Bibliji se spominje vječna kazna, a ne vječno kažnjavanje…
by kainos
καιnos
καιnos

Služba pomirenja

Ovom trenutku nalazimo se u najuzbudljivijem vremenu u povijesti, u kojem nam je Bog dao službu pomirenja. I sve je od Boga koji nas pomiri sa sobom po Isusu Kristu i dade nam službu pomirenja. – 2 Kor 5:18 Ova se služba do sada nije mogla propovijedati u bilo koje drugo vrijeme. Jer upravo je u ovo vrijeme Bog objavio da je njegova pravednost dana ljudima bez djela zakona! Umjesto toga, daruje se ljudima vjerom, i to vjerom u Kristovu pobjedu nad grijehom! „Ali sada se očitova pravednost Božja bez Zakona, o kojoj svjedoče Zakon i Proroci; Pravednost Božja koja je po vjeri u Isusa Krista svima i na svima koji vjeruju, jer nema razlike.” – Rimljanima 3:21-22
Specifične upute za naše današnje spasenje ne zahtijevaju djela, a ovaj aspekt čini sadašnje vrijeme jedinstvenim slavljem Božje milosti za sva vremena! Dok je rad na izgradnji Noine arke pratio njegovu vjeru, a žrtve onih pod zakonom pratile su njihovu vjeru, nikakvo djelo ne prati našu vjeru da bi se prisvojilo spasenje! Umjesto toga tražimo spasenje kroz jednostavnu vjeru u smrt Krista Isusa našega Gospodina i njegovu pobjedu nad smrću i grobom! Njegova se nevjerojatna milost pokazala kada je umro za nas kako bismo mogli biti pravedni pred Bogom na sudnjem danu. Kakvu veličanstvenu poruku moramo podijeliti sa svakim čovjekom! Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što je Krist za nas umro dok smo još bili grešnici. I to je isti Kristpo kojem smo sada primili pomirenje." – Rimljanima 5:8 - 11
Ljudi u svim vremenima mogu biti spašeni samo na temelju Božje milosti kroz Isusa Krista. Ironično, svjetske religije uče da što smo bolja osoba i što više dobrih djela činimo, to ćemo biti bliže spasenju. Da su naša dobra djela dokaz našeg spasenja. Ipak, poruka ovog vremena od Boga o spasenju ne tiče se naše sposobnosti da činimo dobra djela, već se umjesto toga vrti oko dobrog djela koje je izvršio Isus Krist na Kalvariji i koje je izvršio umjesto nas. Ako ste privrženi nekoj denominaciji koja svoja djela hvali kao standardom spasenja, sjetite se da se poslušnost vjere danas pokazuje, a ne djela: "Ali onome koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera računa u pravednost." – Rimljanima 4:5
Vaše vjerovanje u Kristovu smrt za vaše grijehe i uskrsnuće stavlja vas u pravedan položaj pred Bogom. Jednom kada ste spašeni i poučeni da sazrijete u svojoj spoznaji o Bogu i njegovoj ljubavi, vidjet ćete da: “…ljubav nas Kristova sputava; jer ovako sudimo, da ako je jedan umro za sve, onda su svi mrtvi; i da je on umro za sve, da oni koji žive više ne žive sebi, nego Onome koji je za njih umro i uskrsnuo .” – 2 Kor 5:14-15 Jedini način da danas budete spašeni je vjerovati u Kristovu krv kao plaću za svoj grijeh. „Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to ne od vas: to je dar Božji:” – Ef 2,8
biblijska kršćanka
biblijska kršćanka

I Petru

« I PETRU»
Mk 16,7 Mt 28,7
Da li vidite razliku između ova dva retka?
Evanđelje po Mateju govori da je nakon Gospodnjeg uskrsnuća, anđeo rekao ženama da kažu učenicima za njegovo uskrsnuće.
Evanđelje po Marku bilježi da je anđeo tražio da to žene kažu učenicima Gospodnjim i Petru.
Inače sva četiri evanđelja bilježe nam priču o Isusovom uskrsnuću, ali jedino se u evanđelju po Marku nalaze te riječi. «I Petru»
S obzirom da je Ivan bio onaj kojega je Isus osobito ljubio, zašto Biblija ne kaže i Ivanu.
S obzirom da je Toma sumnjao u uskrsnuće Kristovo, zašto ne kaže i Tomi.
Anđeo nije spomenuo ni najbolje ni najpotrebnije, nego je posebno spomenuo Petra. Zašto? Što je Petra činilo drukčijim od ostalih. Kakav je Petar bio čovjek? Krenimo redom….
Ivan 1, 35-42;
Prvi učenik koji se spominje u Ivanovom evanđelju je Andrija, koji je u stvari bio učenik Ivana Krstitelja. No kad je čuo riječi svoga učitelja: «Evo Jaganjca Božjega» pošao je zajedno s drugim učenikom i ostao onaj dan kod Isusa. Dalje se kaže da je ujutro susreo svoga brata Petra i rekao mu:
«Našli smo Mesiju» i doveo ga k Isusu.
Par riječi o Andriji. Inače Andriju rijetko susrećemo u Sv. Pismu. Za njega se ne kaže da je bio neki gorljivi propovjednik, karizmatski vođa kao njegov brat. No onaj dar koji je isto tako bio koristan, a koji je Andrija imao je bio dovođenje ljudi Kristu. U ovom slučaju dovodi Petra…Također svi znamo onaj događaj kad Isus hrani 5000 ljudi. Onaj koji je javio Kristu da u mnoštvu ima dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribe, bio je upravo Andrija. Koliko je ljudi Andrija doveo Kristu, saznat ćemo tek na nebu kada budemo vidjeli koliko zvjezdica ima na kruni…Stoga braćo i sestre, možda imate strah od javnog govora, ili se možda smatrate da niste učitelj, ali imate ovaj isti dar koji je imao Andrija, dovođenje ljudi Kristu, iskoristite te na najbolji mogući način.
No, vratimo se Petru. Idemo opet u Markovo evanđelje 1,16
«Prolazeći pored Galilejskog mora opazi Šimuna i Andriju, Šimunovog brata, kako bacaju mreže u more – bijahu oni ribari»
I kao što smo rekli Andrija je Petra doveo Kristu i sigurno je da su razgovarali. No običaj je bio, kad se učenici rastanu sa svojim učiteljem, oni se vraćaju svojim svakodnevnim poslovima. I u 17 retku Isus im kaže. «Hajdete sa mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni odmah ostave mreže i pođoše za njim»
I od tada je Petar stalni Isusov pratilac.
Netko je rekao, Novi zavjet možemo zamisliti bez nekih ličnosti, ali nikako bez Petra. Za shvaćanje plana spasenja bili bi nam dovoljni Petar i njegovi razgovori s Kristom, a i njegov odnos s ostalim novozavjetnim ličnostima. Petar jedna snažna ličnost, koja djeluje spontano.
Na stranicama Novog zavjeta on je uvijek aktivan.
Vidimo ga na gori preobraženja, zajedno sa Ivanom i Jakovom, gdje govori: «Gospodine, dobro je da ostanemo ovdje. Napravit ću ovdje, ako ti je po volji tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji».
Zatim svi znate onaj događaj kada je Isus išao po vodi…Kada im se Isus otkrio tko je, što Petar kaže. «Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi». I Petar je pošao. Ovdje vidimo hrabrog i odlučnog Petra. U oba ova slučaja Petar je taj koji preuzima inicijativu.
U Ivanovom evanđelju 6 poglavlju čitamo da su mnogi učenici napustili Krista, zbog njegovog govora, koji je za neke učenike bio tvrd. 6,56: «Tko jede tijelo moje i pije krv moju ostaje u meni i ja njemu». Zatim 58 stih: «Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek» 60 redak: Mnogi od njegovih učenika, kad to čuše, rekoše: «Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati? 66 redak: «Tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli za njim. Onda Isus upita Dvanaestoricu: «Zar ćete i vi otići? – Gospodine, komu ćemo otići? – odgovori mu Šimun Petar. – Ti imaš riječi vječnoga života»…Opet Petar prvi progovara…Za njega stvarno možemo reći da je bio čovjek od akcije.
No, vratimo se na naše pitanje. Zašto je anđeo spomenuo Petra?
Tri dana prije uskrsnuća, Petar je počinio veliki grijeh. Mk 14,26 – 31
Jedna od najizrazitijih crta njegovog karaktera bio je njegov osjećaj: «Znam da se sam brinemo sebi». Nezavisan po prirodi i uvijek siguran u sebe, vjerovao je da zna odgovore na sva pitanja.
Isus mu kaže: «Odreći ćeš me», a Petar odgovara:»Da bi znao i da ću umrijeti s tobom neću te se odreći». Kao da je htio reći, neki će se odreći, znam pobjeći će, ali na mene možeš računati Gospode Isuse…Ja ću ostati… Mene nije lako uplašiti…Ja ću ti pomoći…Bit ću sa tobom..
Ne bismo mogli reći da Petar nije bio iskren. On je odlučio da štiti svoga Gospoda…Njegove namjere su bile dobre…Osim toga Petar je bio otvoren…Svatko je mogao vidjeti na čijoj je strani…Kod nekih se nikada ne zna kome spadaju…No Petar nije sebe poznavao. Bio je sličan većini nas – Govorimo, a ne znamo što govorimo…Naše riječi nisu povezane sa stvarnošću i nemaju dubinu…On je jednostavno govorio glasno jer se plašio, a da nije ni bio toga svjestan…Jedan doktor je rekao: «Imam jednog bolesnika koji cijelo vrijeme govori i to govori glasno. Uplašen je. Ne vjerujem da se u čitavoj bolnici netko toliko boji kao taj čovjek».
Da, Petar je pokušavao sebe ohrabriti i uvjeravati da neće pobjeći…Ali kad je žena rekla: «Zar ti nisi Galilejac?», možda nije ni mislila da mu postane neprijatelj…on je buknuo kuneći se. Kakav uplašeni čovjek
U trenutku kad je žena kazala: «I ti si jedan od njih» - on se počeo kleti govoreći: «Ne znam toga čovjeka za koga govorite». Pred nama je čovjek pun snage, ali koji se u radu koristi tjelesnom, a ne duhovnom snagom…I kao što sam rekao, Petar je počinio veliki grijeh. Zašto?
Odgovor možemo naći u Matej 10, 33, gdje Isus kaže: «Tko se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim nebeskim Ocem…
Petar se nije odrekao Krista samo pred ljudima, nego i pred sluškinjom koju su u ono vrijeme svi prezirali. I Gospodin je htio da za njegovo uskrsnuće žene kažu učenicima i Petru.
Riječi i Petru imaju duboko značenje. Što mislite o čemu je Petar razmišljao kad je čuo ove riječi?
Znao je da je grijeh koji je počinio nije običan grijeh…Zatim bojao se da ga Gospodin nije odbacio, da ga od sada neće voditi na neki važan zadatak….da neće više imati priliku imati iskustva kao kad je sa njim bio na gori preobraženja….Nije mu bilo lako…
Sjećao se kad je mačem nekom čovjeku odsjekao uho…da bi pokazao kako ga srčano ljubi…Ali je isto tako znao i da je pao…ne pred velikim svećenikom, ni pred moćnim Pilatom, već pred jednom sluškinjom…Odrekao se Gospodina jednom, dvaput, a na kraju Ga se odrekao i zaklinjući…. A jedanput je priznao da je on Krist, Sin Boga živoga…
Iako je Petar s velikom žalošću plakao, nije znao kako će se Gospod prema njemu ponašati…Mislio je u sebi, bolje da Isus nije znao da sam ga se odrekao…No on se okrenuo i pogledao me, kad sam to učinio.
Što sad da radim? Ne usuđujem mu se približiti, usprkos tome što me ljubi…tu je grijeh koji me odvaja od njega…
Ali nakon njegova uskrsnuća, neke žene su donijele vijest o tome, s tim da to posebno kažu meni…
O, Gospodin me nije odbacio, iako sam ga se triput odrekao….Ne mrzi me, niti se ljuti na mene…
Njegovo srce misli na mene….Nikoga osim mene nije posebno spomenuo….To zvuči da je jedino o meni razmišljao….I Petru, i Petru……Ove su riječi najdivnija glazba na svijetu, najdivnija pjesma…
Kad bi Gospodin rekao ženama da kažu samo učenicima, mislio bih da više nisam dostojan biti njegov učenik, i da više nisam jedan od njih…
Ali, s obzirom da je Gospodin rekao i Petru…to me ohrabruje da krenem, znam da me još uvijek želi…
Iako nemam snage da bih ga pošao vidjeti, i Petru me ohrabruje da ipak pođem.. Dignut ću se i poći..
To je pali, grešni Petar, Petar koji se odrekao Gospodina…Međutim, Isus ga se posebno spomenuo…
To je evanđelje…Iako ste malodušni, On nije nikada malodušan…Zašto biste i dalje razmišljali o svom padu, kad on nije zabrinut za njega?.....Kad bi Gospodin danas mogao ukloniti pokrivalo s vašeg lica, ne biste ga se bojali niti biste se plašili doći u njegovu blizinu…
Petar se vjerojatno sjetio što je rekao: «Ako se doista svi pokolebaju zbog tebe, ja se neću nikada pokolebati (Mt 26,33)…..Vjerojatno se sjetio što je rekao kod Genezaretskog jezera, kad je vidio slavu Gospodnju: «Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik» (Lk 5,8)…
Nakon što je shvatio svoje pravo stanje, kako bi se ponovo usudio približiti Gospodinu?....Vjerojatno se sjetio i Gospodnje riječi: «Tako ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednog sata?»….
Vjerojatno je čuo i Gospodnju zapovijed u svom uhu: «Bdijte i molite se da ne padnete u napast» (Mt 26, 40-41)….Njegovo je stanje bilo daleko od onoga što je Gospodin tražio…Kako bi se usudio poći i vidjeti Isusa…Ali je ipak otišao sresti se sa svojim Gospodinom… Usudio se zbog riječi …i Petru…
Braćo i sestre, ako razumijete Gospodnju namjeru iza tih riječi i Petru…hoćete li se još uvijek okretati od njega umjesto k njemu?....Ako razumijete duboko značenje riječi i Petru, morate mu se približiti…
Od svih četiri evanđelja, jedino evanđelje po Marku bilježi tu stvar…Marko je bio mladić koji je slijedio Petra, i učio od njega…i sigurno je da mu je Petar izrekao ove riječi…Mnogi bibličari smatraju da je Petar diktirao evanđelje Marku…Te riječi nisu bile važne ostalim ljudima, ali su bile važne Petrovu srcu….Kad je Duh Sveti pisao Bibliju, posebno nam je htio pokazati da, iako su ove riječi bile nevažne Mateju, Luki i Ivanu, bila je nezaboravna i važna Petru, koji je diktirao evanđelje po Marku…
Svako sjećanje na te riječi bilo mu je drago…Riječi milosti posebno su nezaboravne onome tko prima milost…
Braćo i sestre, kad ste za stolom Gospodnjim i sjećate se našeg Spasitelja, bojite li se još uvijek Boga u svom srcu?...Postoji li neki grijeh koji vas rastavlja od Boga?....Možda ste plakali, kajali se i priznali da ste razočarali Gospodina….No usuđujete li mu se reći: «Gospodine, došao sam ti…
Razmislite o ovome: Ako je bio voljan poći na križ zato što vas je ljubio, hoće li vas prestati ljubiti jer ste iznevjerili, pali, otpali…Hoće li se ljubav koju je imao za vas na križu smanjiti?...
Za vas je možda lako da ga ne ljubite, da mu ne prilazite i da mu se ne vraćate……ali njemu je nemoguće zaboraviti vas, odbaciti i ne ljubiti vas…Tijekom ona tri dana nakon što je Gospodin bio razapet, Petar je ušutio jer je pao….Ali ga Gospodin nije zaboravio…
Zbog toga, ako nemate snagu doći Gospodinu, znajte dok god ste voljni vjerovati njegovim riječima, on će vam davati snagu da mu se približite, samo se sjetite s vjerom ovih riječi «i Petru» i bit ćete u stanju doći k njemu…Što je Petar više padao, više je Gospodin htio da ga se sjeti…Njegovo srce ga je privlačilo….Nemojte pogrešno razumijevati Gospodnje srce…
Da ste ikada čuli riječ «i Petru» znali biste da vas Gospodin nikada neće zaboraviti….
Gospodin nije odbacio Petra, a neće niti vas…
I Petru, znači i vama, vama koji ste ga iznevjerili poput Petra…
Neka vam Gospodin pomogne da vidite njegovo srce….
Kad vidite srce Gospodnje, potrčat ćete k njemu…
AMEN!
by καιnos








καιnos
καιnos

Indijanac - uzor kršćaninu

INDIJANAC - UZOR KRŠĆANINU
Sjedim u klupi, svećenik drži propovijed, a iza mene onomatopeja zmijskog šištanja "sšs…pššš". Ne baš
diskretno se okrenem i pogledam, nastojeći da moj pogled govori: "Što to radiš, ženo"?
Razumio bih da je u pitanju starica, ali žena od 40-ak godina ne mari što "onaj gore" s ambona nešto
"trabunja". Ona koristi svoje "dragocjeno vrijeme" da izdeklamira jednu od možda sve tri krunice, koje si
je zadala svakodnevno izmoliti. A kad počne prikazanje, pa podizanje…do kraja Mise, ono šištanje se
prekida da bi glasno reka "AMEN". Kako prati misu i moli krunicu, kako zna kad mora reći Amen?
Prebire prstima svoj ružarij, prtlja Zdravomarije usnama, sluša svećenika jednim, a drugim uhom pjevački
zbor i ostale prisutne na Misi. Jadnica ode s nedjeljne Mise, a na njoj nje ni bila. Kod kuće će izverglati
još dvije krunice. Navečer će biti ponosna, uvjerena da je Bogu draga osoba, jer eto, cijela Misa, 3
krunice, još koje litanije - pa ona je već napola sveta!
Bolje da je taj dan izmolila samo jedan jedini ali PRAVI Očenaš, sabrano stojeći pred Bogom, uz
spoznaju da je svako ljudsko biće pred Njim mrvica, koju sam Bog potiče na savršenstvo, ali i put kojim
treba ići. Ova žena si je umislila da može/mora biti sveta ako vrši svoje obrede. Da se uključi u život župe,
ne pada joj na pamet. Tamo ode platiti lukno i što treba više? A koliko ima takvih?
Težiti k svetosti i savršenstvu je kršćanska dužnost. Apostol Pavao prve kršćane najčešće naziva
"svetima", jer to bi trebali biti(tada i jesu bili). Možda najveće zlo u narodu je predodžba o svojoj veličini,
pravednosti, svetosti!
Biti već na putu k svetosti - ne samo da je normalno nego i potrebito, kao kad kupimo kartu u jednome
pravcu, pa uskočimo u vlak. Ako se netko na pola puta počne odijevati u crninu, poput prosjaka, puzati
"vagonom" na koljenima ili se udarati prutom, uz sve to na sav glas moliti litanije - samo da bi to sve
svijet vidio - jadno biće! Može se putovanje "vlakom" i prekinuti, pa odjuriti na mjesto neke procesije ili
hodočašća(da bi se vidjelo kako je ta osoba i tu bila)opet - jadno stvorenje.
Upravo da neka osoba ima dar ozdravljenja, proroštva, stigmi ili čak levitacije, ako se sve vodi na
predstavu i samoprojekciju svijetu - jadno ljudsko biće, hoće li ikada uhvatiti onaj "vlak"? Možda krene
drugim, čak drugim putem, mada dužim, ali koji zaista vodi do cilja…ali treba znati koji je to cilj!
Jedna Indijanska molitva glasi (otprilike) ovako:
Veliki Duše, ne tražim snage da pobijedim druge, nego svoga najvećega neprijatelja - samoga sebe, da
jednom, kad me Ti budeš pozvao mogu pred Tebe stati uspravna čela gledati Tebe u oči! (kršćanin bi tu
dodao: "Sjeti se da sam samo čovjek, a Bog - da si Ti"!).
Ni jedan Indijanac svoju molitvu sigurno nije molio u lovu ili uz ples oko vatre. Kao što Isus savjetuje
kršćanima, tako se - živeći u skladu po Prirodnim zakonima, Indijanac povukao na osamu i tamo,
shvaćajući veličinu i moć prirode spoznao svoj odnos prema njoj i Stvoritelju, tvorcu iste. Zvali Ga mi
Manituom -Velikim duhom, Bogom ili Gospodinom, trebamo se odnositi prema njemu na ovakav
"indijanski" način.
Biti malen da budeš velik!
Jer, svako prenemaganje kršćanina, pa i svakodnevne jurnjava da se među prvima primi sv. Pričest, kao i
one "izverglane" molitve ne vode naprijed. Dapače! Slabi vjernici svetost nastoje dostići samo na čisto
fizičkom planu, što je gruba greška. Nisu li flagelanti pretjerivali u svojim pokorama? Gnostik traži
vjersko znanje, kao privilegij za sebe, Jansenist prakticira strogu moralnost, kao suprotnost kvijetistu, koji
se predaje Božanstvu - doslovno …
A vršenje volje Očeve?
Svatko tko bez dubljeg poznavanja vjere sam određuje neke svoje putove koji bi ga vodili do
savršenstva, zapravo vrši samo svoju volju. Nikako Božju, jer tu više nema mjesta ljubavi, jedinom
istinskom "fitilju" koji će rasplamtjeti težnju za napredovanjem. Ljubav je i svjetionik, koji obasjava
nepoznati put, jer ljubav ne samo da prašta, podnosi sve. Ona se ne oholi, ne uzdiše, ne pravi važna - rekao
bi sv. Pavao, znajući što time želi reći.
Sv. Benedikt je u svoj red uveo pravilo: MOLI I RADI. Rad, rad na novoj cesti, na bolnici, na
školi…Rad za druge, a molitva i za sebe i za druge. Nesebična molitva, kojom poput Indijanaca
preklinjemo da nas Bog obrani od našega JA, samo takva molitva može biti i dobro polazište, i dobar
"vlak" i dobro sredstvo da se do cilja dođe. Znaju li za onih - od preko 90 posto izjašnjenih kao kršćani?
Jer, po jednoj anketi, njih preko 50 posto ne vjeruje u zagrobni život!!! Gdje je onda tu cilj i kakav je?
Onda nije čudo ako i nema potrebe za molitvom.
Srećom, onih 40-ak posto su uvjereni da bez molitve ne ide! Smatram da smo to svi osjetili.
E, pa sad, ako još sebe želimo isticati dobrim poznavanjem vjere i to čak i preko određivanja onoga dana
za kojeg je sam Isus reče da ne zna kad će se zbiti, jer to zna samo nebeski Otac - ako uporno nameće
svoje "precizne prognoze Kristova dolaska" - ja tu više nema što reći…
Vjerujem ni većina ovdje prisutnih na forumu.

Buco
Buco

Što je prema bibliji "Jezabelin duh"?

Koncept "duha Jezabelinog" je onaj koji je intrigirao i brinuo mnoge kršćane kroz stoljeća. Da bismo razumjeli ovaj izraz, moramo proniknuti u biblijsku pripovijest i analizirati karakteristike i postupke Izebele, kao i istražiti kako se te osobine percipiraju da se manifestiraju u suvremenom duhovnom ratu.
Jezabela se prvi put spominje u Starom zavjetu, točnije u 1. Kraljevima 16:31, kao žena izraelskog kralja Ahaba. Bila je fenička princeza, kći Etbaala, kralja Sidonaca. Jezebel je poznata po svom idolopoklonstvu, manipulaciji i nemilosrdnoj potrazi za moći. Njezin utjecaj na Ahaba naveo ga je da počini teške grijehe, uključujući štovanje Baala, poganskog boga, što je bilo izravno kršenje Prve zapovijedi (Izl 20,3). Jezabelino djelovanje dalje je opisano u 1. Kraljevima 18, gdje ona dirigira ubijanjem proroka Gospodnjih, i u 1. Kraljevima 21, gdje planira da Nabota lažno optuži i pogubi kako bi zauzeo njegov vinograd za Ahaba.
Ime "Jezabela" od tada je nadišlo povijesnu figuru i simboliziralo posebnu vrstu zlonamjernog duhovnog utjecaja. U Novom zavjetu, izraz se ponovno pojavljuje u Otkrivenju 2:20, gdje se Isus obraća crkvi u Tijatiri: "Usprkos tome, imam ovo protiv vas: podnosite onu ženu Jezabelu, koja sebe naziva proročkom. Svojim učenjem ona zavodi moje sluge u spolni nemoral i jedenje hrane žrtvovane idolima." Ovo spominjanje Izebele ne govori o doslovnoj kraljici, već o simboličnom prikazu korumpiranog utjecaja unutar crkve.
Iz ovih biblijskih izvještaja može se identificirati nekoliko ključnih osobina povezanih s duhom Izebele:
Idolopoklonstvo i krivo učenje: Jezabelino promicanje štovanja Baala i njezina pogrešna učenja u Tijatiri naglašavaju primarnu karakteristiku ovog duha — odvođenje ljudi od pravog štovanja Boga. Idolopoklonstvo, u ovom kontekstu, nije ograničeno na štovanje fizičkih idola, već se proteže na bilo koji oblik odanosti koji ima prednost pred Bogom, uključujući težnju za moći, bogatstvom ili nedopuštenim užicima.
Manipulacija i kontrola: Jezabelina manipulativna priroda očita je u njezinoj sposobnosti da kontrolira Ahaba i orkestrira ubojstvo Nabota. Taj se duh često očituje kroz pojedince koji žele dominirati i kontrolirati druge, služeći se prijevarom i lukavstvom kako bi postigli svoje ciljeve. Takvo ponašanje remeti jedinstvo i sklad unutar Kristova tijela, sijući neslogu i podjele.
Nemoral i korupcija: Duh Jezabele također je povezan sa seksualnim nemoralom i moralnom pokvarenošću. U Tijatiri je Izebelino učenje navodilo vjernike na djela koja su bila suprotna kršćanskoj etici. Ovaj duh nastoji potkopati moralnu strukturu pojedinaca i zajednica, vodeći ih u ponašanja koja su destruktivna i suprotna Božjoj volji.
Suprotstavljanje pravim prorocima: Izebelin progon Gospodnjih proroka pokazuje njezin antagonizam prema onima koji govore Božju istinu. Taj se duh često očituje kao protivljenje pravim proročkim glasovima i promicanje lažnih proroka koji vode ljude na krivi put.
Razumijevanje duha Jazabele zahtijeva prepoznavanje da se ne radi o određenom spolu ili pojedincu, već o skupu ponašanja i utjecaja koji mogu utjecati na bilo koga. To je duhovni entitet koji djeluje kroz manipulaciju, kontrolu, lažna učenja i nemoral, nastojeći potkopati Božji autoritet i poremetiti vjeru vjernika.
U borbi protiv duha Jezabele, kršćani su pozvani ostati budni i razboriti. Efežanima 6:12 nas podsjeća da "naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv poglavara, protiv vlasti, protiv sila ovog mračnog svijeta i protiv duhovnih sila zla u nebeskim carstvima." Duhovno ratovanje uključuje molitvu, proučavanje Svetoga pisma i oslanjanje na Duha Svetoga kako bi se razaznali i oduprli tim zlonamjernim utjecajima.
Jedan od najučinkovitijih načina suprotstavljanja duhu Jezabelinom je predanost istini i pravednosti. Isus je u Ivanu 8:32 rekao: "Tada ćete upoznati istinu i istina će vas osloboditi." Utemeljujući se na istini Božje riječi, možemo prepoznati i odbaciti lažna učenja i manipulativna ponašanja. Osim toga, poticanje duha poniznosti i podložnosti Božjoj volji pomaže u zaštiti od ponosa i kontrole koji karakteriziraju Izebelin duh.
Štoviše, crkvena zajednica ima presudnu ulogu u toj duhovnoj borbi. Hebrejima 10:24-25 potiče vjernike da "razmotre kako bismo mogli poticati jedni druge na ljubav i dobra djela, ne odustajući od sastajanja, kao što neki imaju naviku činiti, nego ohrabrujući jedni druge - i to više što vidi dan koji se približava." Kroz uzajamnu potporu, odgovornost i ohrabrenje, crkva može stajati ujedinjena protiv razdora i kvarenja utjecaja Izebelinog duha.
Zaključno, duh Jazabele, kako je opisan u Bibliji, predstavlja destruktivan i zlonamjeran utjecaj karakteriziran idolopoklonstvom, manipulacijom, nemoralom i protivljenjem pravim proročkim glasovima. Iako je to zastrašujući protivnik, kršćani su opremljeni duhovnim oružjem i snagom Duha Svetoga da razaznaju i odupru se njegovom utjecaju. Ostajući utemeljeni na istini Božje Riječi, njegujući poniznost i podržavajući jedni druge unutar crkvene zajednice, vjernici mogu nadvladati izazove koje postavlja duh Jezabele i ostati postojani u svojoj vjeri.
καιnos
καιnos

Kako vjernici mogu koristiti Riječ Božju kao oružje protiv duhovnih napada?

Duhovni rat je stvarnost s kojom se svaki vjernik mora suočiti. Apostol Pavao u svojoj poslanici Efežanima slikovito opisuje ovu bitku, naglašavajući da naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv duhovnih sila zla u nebeskim sferama (Efežanima 6,12). U tom se kontekstu Božja riječ predstavlja kao ključno oružje u vjernikovu arsenalu. Razumijevanje kako učinkovito rukovati ovim oružjem ključno je za čvrst otpor duhovnim napadima.
Riječ Božja, često nazivana Biblijom, opisana je u Efežanima 6:17 kao "mač Duha". Ova je metafora značajna; mač je i obrambeno i napadačko oružje, sposobno zaštititi onoga tko ga nosi i srušiti neprijatelja. Da bi se Božja Riječ učinkovito koristila u duhovnom ratu, vjernici prvo moraju razumjeti njenu prirodu, uroniti u njena učenja i primijeniti njene istine u svojim životima.
Razumijevanje prirode Riječi Božje
Biblija nije samo zbirka drevnih tekstova; to je živa i djelatna Božja Riječ (Hebrejima 4,12). Nadahnuta je od Boga i korisna za poučavanje, ukor, popravljanje i odgajanje u pravednosti (2. Timoteju 3,16). Ovo božansko nadahnuće znači da Sveto pismo nosi autoritet i snagu samog Boga. Kada vjernici govore ili meditiraju o Riječi, oni se bave samim dahom Božjim, koji ima moć transformirati, osuditi i zaštititi.
Uranjanje u Riječ
Kako bi učinkovito koristili Riječ Božju, vjernici moraju uroniti u nju. To uključuje redovito čitanje, proučavanje, pamćenje i meditiranje Svetoga pisma. Psalam 1:2-3 opisuje blaženu osobu čija je "užitak u zakonu Gospodnjem i koja dan i noć razmatra zakon njegov." Takva je osoba poput stabla zasađenog kraj potoka, koje u svoje vrijeme donosi plodove i čije lišće ne vene. Ova slika sugerira da duboko, kontinuirano bavljenje Riječju Božjom rezultira duhovnom vitalnošću i otpornošću.
Primjena Riječi u duhovnoj borbi
Obrambena upotreba riječi:
Kad smo suočeni s duhovnim napadima, Božja Riječ služi kao štit. U Mateju 4:1-11, Isus daje savršen primjer korištenja Svetog pisma u obrambenu svrhu. Tijekom svoje kušnje u pustinji, Isus se suprotstavio svakoj Sotoninoj kušnji Svetim pismom. Kad je bio u iskušenju da pretvori kamenje u kruh, Isus je odgovorio Ponovljenim zakonom 8,3: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta." Ovaj se obrazac nastavio sa svakim iskušenjem, pokazujući da poznavanje i citiranje Svetog pisma može odvratiti neprijateljeve laži i iskušenja.
Današnji vjernici mogu slijediti Isusov primjer tako što će zapamtiti ključne stihove koji govore o područjima ranjivosti. Na primjer, kada se osjećate tjeskobno, netko se može prisjetiti Filipljanima 4,6-7, koji potiče vjernike da svoje zahtjeve iznesu Bogu sa zahvalnošću i obećava mir Božji koji nadilazi razumijevanje. Kada se suoče sa sumnjom, prisjećanje na Jakovljevu 1,5 može podsjetiti vjernike da traže od Boga mudrost, vjerujući da On velikodušno daje.
Ofenzivna upotreba riječi:
Riječ Božja također je moćno ofenzivno oružje. Hebrejima 4:12 opisuje ga kao "oštrijeg od svakog dvosjeklog mača", sposobnog prodrijeti i raspoznati misli i namjere srca. Ova moć prodora može slomiti uporišta i donijeti duhovne proboje.
U Djelima apostolskim 4:31, nakon što su Petar i Ivan pušteni iz zatvora, vjernici su se molili, a mjesto na kojem su se sastajali bilo je potreseno. Svi su bili ispunjeni Duhom Svetim i hrabro su govorili Riječ Božju. Ovo hrabro naviještanje Riječi rezultiralo je širenjem Evanđelja i rastom rane crkve, unatoč intenzivnom protivljenju. Slično tome, vjernici danas mogu koristiti Božju Riječ da naviještaju istinu, osporavaju laži i donose svjetlo u mračna mjesta.
Praktični koraci za korištenje riječi u duhovnom ratu
Dnevni angažman:
Dosljedno bavljenje Svetim pismom je ključno. To se može postići svakodnevnim planovima čitanja Biblije, devocijskim vodičima ili slušanjem Svetog pisma putem audio Biblija. Cilj je internalizirati Riječ tako da ona postane prirodni dio nečijih misaonih procesa i odgovora.
Pamćenje i meditacija:
Učenje Svetog pisma napamet omogućuje vjernicima lak pristup Božjim obećanjima i zapovijedima. Meditacija ide korak dalje, uključujući duboko razmišljanje o značenju i primjeni Riječi. Jošua 1:8 upućuje vjernike da uvijek drže Knjigu zakona na svojim usnama, meditirajući o njoj dan i noć kako bi osigurali pažljivu poslušnost i uspjeh.
Molitvena primjena:
Molitva Pisma moćan je način primjene Riječi u duhovnoj borbi. To uključuje uključivanje određenih stihova u nečije molitve, usklađivanje nečijih zahtjeva i izjava s Božjim obećanjima. Na primjer, moliti Psalam 91 za zaštitu ili Efežanima 6:10-18 za snagu i oklop u duhovnim bitkama.
Podrška zajednice:
Sudjelovanje u zajednici vjernika pruža uzajamno ohrabrenje i odgovornost u proučavanju i primjeni Riječi. Male grupe, proučavanja Biblije i crkvene službe nude prilike za učenje od drugih, razmjenu uvida i podršku jedni drugima u duhovnom rastu.
Transformativna moć riječi
Transformativna snaga Riječi Božje u duhovnoj borbi ne može se precijeniti. Rimljanima 12,2 potiče vjernike da se ne prilagođavaju obrascima ovoga svijeta, već da budu preobraženi obnovom svoga uma. Ova obnova dolazi dosljednom primjenom Svetog pisma, koje preoblikuje razmišljanje, stavove i ponašanja kako bi se uskladili s Božjom voljom.
Štoviše, Božja Riječ donosi slobodu. Isus je u Ivanu 8:31-32 izjavio da ako se vjernici drže Njegovog učenja, oni su doista Njegovi učenici, i oni će upoznati istinu, a istina će ih osloboditi. Ta sloboda uključuje oslobođenje od duhovnog ropstva, laži i ugnjetavanja.
Zaključak
Zaključno, Riječ Božja je nezamjenjivo oružje u duhovnoj borbi. Njegova božanska priroda, zajedno s vjernikovom uronjenošću i primjenom, čini ga moćnim oruđem za obranu i napad od duhovnih napada. Razumijevanjem, usvajanjem i korištenjem Svetog pisma, vjernici mogu ostati čvrsti, oduprijeti se neprijatelju i iskusiti transformativnu snagu Božje istine u svojim životima. Dok to čine, naći će se opremljeni za upravljanje duhovnim bitkama s kojima se suočavaju, utemeljeni na nepokolebljivim temeljima Božje Riječi.
καιnos
καιnos