Isusov stav prema ljudima na margini društva

Tema ovog rada je Isusov sveobuhvatni odgoj, koji se temelji na unutarnjoj vrijednosti čovjeka, a ne na vanjskom statusu, ugledu, bogatstvu, koristi, etničkim, kulturološkim, političkim ili rasnim podjelama. Važnost ovog rada je da nam pomogne razumjeti Kristovu ljubav, jer On voli svakog čovjeka, bez obzira na njegov status u društvu. Svrha ovog rada je prikazati da kršćanstvo nije neka zatvorena religija, već naprotiv otvorena za sve narode, plemena i puke. Metoda kojom ćemo se koristiti u ovom radu je analitičko – deskriptivna. U ovom radu ograničit ćemo se na četiri vida Isusovog odgoja: Isusov stav prema grešnicima, Isusov stav prema neznabošcima, Isusov stav prema ženama i Isusov stav prema bolesnima. Također ćemo se ograničiti samo na neke određene biblijske odlomke iz evanđelja.

Društveno stanje prvoga vijeka u Palestini bilo je razjedinjeno. Muškarac je bio glava obitelji i vodio glavnu riječ, dok je žena kao biće bila u podloženoj ulozi. Osobito je udovica simbol slabosti i siromaštva. Postojala je i siromašna klasa, koja je po židovskom vjerovanju bila odbačena od Boga. Toj su klasi pripadali najbjedniji, najsiromašniji, bolesni, ali i ljudi koje religija nije potpuno zanimala.

Ali, grupa koja je bila omražena više nego ijedna druga, bili su neznabošci. Židovi su napravili takve zakone koji su zabranjivali svaki kontakt sa neznabošcima. Ta mržnja se najbolje očituje u njihovim molitvama. Svaki Židov ujutro i uvečer molio se i zahvaljivao Bogu za tri prednosti: Bože, hvala Ti što se nisam rodio kao rob, što nisam kao neznabožac i što nisam žena.¹

Ali kako se Isus odnosio prema grešnicima, neznabošcima, ženama i bolesnima istražit ćemo u sljedećim primjerima iz Biblije.

1 Jovan Ilijev, Ateizam ili Hrišćanstvo, (Beograd: Caligraph, 2001), str. 393

II. ISUSOV STAV PREMA GREŠNICIMA

Javna grešnica (Lk 7, 36-50)

Ovaj divan prizor koji nam donosi evanđelist Luka, svjedoči o bezgraničnoj Božjoj ljubavi i praštanju koje nam on šalje kroz Isusa. Cijela radnja se zbiva u kući farizeja, koji se zove Šimun. On je pripremio gozbu na koju je pozvao Isusa. Takav objed u Palestini onog doba nije bio zatvorenog tipa, pa su mnogi znatiželjnici mogli ulaziti i promatrati što se događa. Tu priliku iskoristila je jedna žena, koja baš i nije bila poželjan gost, jer je bila poznata grešnica (vjerojatno prostitutka koja je djelovala u gradu Jeruzalemu, Tiberijadi, Kafarnaumu !).¹ Takve žene po učenju farizeja nemaju pristupa u Kraljevstvo Božje.

Biblija ne govori je li se ova žena već susretala sa Isusom. Možda je naprosto bila jedna od onih koja je slušala Isusovu radosnu vijest o Božjem milosrđu i praštanju, tako da je došlo do promjene njenog života, te je došla da mu se zahvali. Ona daje Isusu ono što ima: sve što joj je dotad služilo u njenom grešnom životu, kosu, poljupce, suze, pomast. S druge strane domaćin negoduje (r. 39). Stoga Isus iznosi jednu usporedbu s kojom otkriva da poznaje i njegove skrivene misli i njenu nutrinu ( r. 40 – 43). Tako Isus u nastavku saopćava Šimunu da su mnogi grijesi te žene oprošteni, premda ne prelazi olako preko tih grijeha za koje kaže da ih je mnogo. Riječima jer ljubljaše mnogo Isus želi reći da je njezina ljubav prema njemu bila velika i da je to dokaz da joj je oprošteno. JB to dobro parafrazira riječima «njezini grijesi, njeni mnogobrojni grijesi mora da su joj oprošteni, jer inače ne bi pokazivala tako veliku ljubav».²

Svojim neobičnim činom otkrila je Isusovo milosrđe i veličinu praštanja koje je primila od Boga i tako dobila novu prigodu da započne jedan novi život.

Zakej (Lk 19, 1-10)

Radnja ovog događaja zbiva se u Jerihonu, trgovačkom gradu raskošne ljepote kroz koji je Isus prolazio. To je jednom čovjeku po imenu Zakej pružilo priliku da ga vidi. Zakej znači «čist», za Židove on je «nečist» jer je carinik i to nadcarinik.³ Carinik u ondašnje vrijeme je bio simbol grešnika, poput neznabošca. Automatski prestaje biti sinom Abrahamovim te je kao takav isključen iz mesijanskih obećanja i nade. Ali u njemu se rodila želja da se susretne sa Isusom, i kako je bio niskog rasta popeo se na smokvu da ga vidi. Isus nije pozvao Zakeja da siđe sa drveta, nego mu je rekao Danas mi je proboraviti… Riječ «danas» (19 puta u Luke) izriče milosni trenutak, povijesni čas u kojem se ostvaruje objaviteljska i spasenjska prisutnost Isusa.⁴

Dok s jedne strane Zakej prima Isusa sav radostan, s druge strane narod mrmlja (r. 7). Prvoga su osudili kao grešnika, a drugoga su kritizirali zato što je pristao da bude gost jednom takvom čovjeku. Zakej svoju radost iskaziva dobrim činom (r. 8). On daje mnogo više nego što židovski učitelji traže. Stoga nam Isusov odgovor (r. 9) želi dati do znanja da je ovaj neomiljeni čovjek bio spašen. Prvi dio odgovora «Danas je došlo spasenje ovoj kući» u prvom redu se odnosi na našega carinika, dok izraz «jer i on je Abrahamov sin» zacijelo označuje pravog Židova, koji slijedi Abrahamovu vjeru (Rim 4, 12), a ne onog koji je samo tjelesni potomak tog patrijarha.⁵

Ovaj događaj nam jasno pokazuje potvrdu Isusove izjave da je Sin čovječji došao da trži i spasi ono što je izgubljeno. Zakej je nedvosmisleno bio među izgubljenima, ali ga Isus nije ostavio u tami, nego ga izveo na put svjetlosti.

1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991) , str. 134.

2 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evađelja po Luki (Novi Sad: Dobra Vest, 1983.), str. 149

3 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991) ,str. 336.

4 Isto, str. 337.

5 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evađelja po Luki (Novi Sad: Dobra Vest, 1983.), str. 283

III. ISUSOV STAV PREMA NEZNABOŠCIMA

Satnikov sluga (Mt 8, 5 – 13; Lk 7, 1 – 10)

Glavnina ove priče zbiva se u Kafarnaumu i govori o izlječenju satnikovog sluge. Satnik je u službi rimske vojske na području Heroda Antipe i svakako da se radi o jednom poganinu. On je prijateljski raspoložen prema Židovima tako da poštuje njihove uredbe i običaje. Čak im je i sinagogu sagradio. Vjerojatno je židovski prozelit – «bogobojazan», to jest prihvaća židovsku vjeru u jednog Boga, njihova moralna načela i dijeli njihove mesijanske nade.¹ Čuvši da se Isus nalazi u Kafarnaumu, posla židovske starješine moleći ga da mu ozdravi slugu. Satnik je svjestan činjenice što za Židova znači ući u kuću jednog poganina, te Isusu ne pristupa sam već preko glasnika. Ali kad vidje da Isus ipak dolazi u kuću, u njemu se otkriva čovjek duboke vjere. On zna da je Isusova riječ jaka i učinkovita, te traži od njega da mu slugu izliječi iz daljine.

Isus mu odgovara: «Kažem vam ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere» (Lk 7, 9). Ovaj je redak ključ čitava događaja. Vjera ovog satnika nadilazi vjeru bilo kojeg Izraelca u tolikoj mjeri da se Isus začudi / u D-F, «zadivi.»² Nadalje Isus kaže da će mnogi s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu (Mt 8, 11 – 12). Sinovi kraljevstva (Izrael po tijelu), koji su prvi pozvani da prime baštinu i da sjednu sa svojim patrijarsima, bit će bačeni u tamu, dok pogani dolaze sa svih strana svijeta, ulaze u kraljevstvo i sjedaju za stol sa njihovim patrijarsima. Pravi Izrael se temelji na vjeri u Isusa Krista. Takvu vjeru imao je satnik i takva vjera sačinjava kraljevstvo nebesko.

1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 126.

2 R. T. France, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Mateju (Novi Sad: Dobra Vest, 1987), str. 155.

Kanaanka (Mt 15, 21 – 28; Mk 7, 24 – 30)

Ovoga puta Isus boravi u krajevima tirskim i sidonskim, ali ne s nakanom da naviješta evanđelje, nego zbog povlačenja u mir. Uto dođe neka žena iz onih krajeva vapeći Isusu da joj izliječi kćerku koju je opsjeo zli duh (Mt 15, 21.22). Žena dolazi s područja Kanaana koje izvorno obuhvaća zemlju obećanja, Feniciju i Siriju, te postaje pojam za poganina.¹ Dok Isus na njene vapaje ne odgovara, njegovi učenici mu pristupe i zamole ga da joj udovolji, da ne viče za njima. Isus nato reče da je poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova (Mt 15, 24), prvi na redu je Izrael, pa tek onda drugi. No žena je i dalje uporna, na što joj Isus odgovara okrutnom izrekom (Mt 15, 26). Izraz psi je bio uvredljiv naziv za pogane u ono vrijeme.

Isus, dakle, izražava prezriv židovski stav prema poganima da bi objasnio zašto njezina molba ne može naći mjesta u njegovu poslanju Izraelu.² Ali, izjavom da psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara (Mt 15, 27), žena je pokazala duboku poniznost i živu vjeru. Ona je jedna od rijetkih koja je imala čast da mu Isus kaže Velika je vjera tvoja! (tomu je najbliži satnik).

Ova žena naviješta vrijeme kada će duhovni Izrael preći granice kultura i narodnosti. Također ovo je zoran primjer što znači moliti ustrajno, ponizno, živom vjerom.

4. ISUSOV STAV PREMA ŽENAMA

Samarijanka (Iv 4, 1 – 42)

Isus je u mnogo prigoda pojedinačno razgovarao sa ženom, no najduži razgovor bio je sa Samarijankom koja je došla po vodu na Jakovljev zdenac, na kojem se Isus sam odmarao. Da bi ovoj ženi rekao radosnu vijest, Isus je bio do te mjere spreman narušiti društvena pravila prvoga stoljeća. Ta žena u očima židovskih rabina nije bila samo rasno i moralno nečista, nego i spolno. Također i njegovi učenici, kao tipični muškarci, su se iznenadili što razgovara sa ženom (r. 27). Sigurno je da ni jedan rabin ne bi razgovarao sa ženom. Jedna rabinska izreka glasila je ovako:

«Zbog onoga što bi ljudi mogli pomisliti, muškarac ne smije biti sam s nekom ženom u konačištu, pa čak ni sa svojom sestrom ili kćerkom. Zbog onoga što bi ljudi mogli pomisliti, muškarac ne smije na ulici razgovarati ni s jednom ženom, pa čak ni s vlastitom, a pogotovo ne s nekom drugom.»³

Tako se razgovor na zdencu pretvorio u duboku teološku raspravu. Isus se otvoreno otkrio toj ženi, kao nijednom muškarcu. Nije se prema njoj odnosio potcjenjivački, i njezina je pitanja shvaćao ozbiljno. Rezultat toga razgovora je što su i ona i Samarijanci uzvjerovali da je Isus spasitelj svijeta i obećani Mesija.

1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 202.

2 R. T. France, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Mateju (Novi Sad: Dobra Vest, 1987), str. 252.

3 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Ivanu (Novi Sad: Dobra Vest, 1988), str. 214.

Kanaanka (Mt 15, 21 – 28; Mk 7, 24 – 30)

Marija iz Betanije (Lk 10, 38 – 42)

Ovo je jedna od prigoda koja govori o tome kako je Isus na pozitivan način uključivao žene u svoju službu. Riječ je o Mariji, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ (r. 39). S druge strane imamo njenu sestru Martu koja je bila mnogo zauzeta posluživanjem. Ona pristupa Gospodu s molbom da kaže Mariji da joj pomogne.

Međutim Isusov odgovor kojim posreduje između sestara iznenađuje: «Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.» (r. 42)

Sjedeći do Isusovih nogu, Marija je prihvatila tradicionalnu mušku ulogu učenika koji sjedi do nogu rabina. Isusovi postupci ne slažu se s mišljenima rabina. U Talmudu je Rabin Eliezer rekao:

«U žene nema mudrosti, osim za ženske poslove». U jednoj verziji je pridodano: «Riječi zakona bolje je spaliti, nego ih dati ženi». U Mišni je isti rabin rekao nešto slične težine: «Pouči li čovjek svoju kćerku Zakonu, to je isto kao da ju je poučio razvratu».¹

Nasuprot rabinskoj tradiciji Krist je poučavao žene i uključivao ih među svoje sljedbenike, što govori da Evanđelje ne poznaje spolne granice.

V. ISUSOV STAV PREMA BOLESNIMA

Gubavac (8, 1 – 4; Mk 1, 40 – 45; Lk, 12 – 16)

Gubavac je kao nečist isključen iz zajednice Božjeg naroda, te kao takav ne može ući u sinagogu i hram niti se pridružiti blagdanskim radostima. Odbačen od vlastite obitelji živi u kolibi izvan naselja i ako mu se tko približi, mora vikati: «Nečist, nečist!» Po učenju rabina veće je čudo izliječiti gubavca nego uskrisiti mrtvaca.²

Ako se izliječi, mora dobiti potvrdu od svećenika da je izliječen, i tek tada može pristupiti Božjoj zajednici.

Tako jedan gubavac dođe k Isusu, klekne i zamoli ga: «Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!» (Lk 5, 12). On prilazi Isusu s uvjerenjem u njegovu sposobnost da mu pomogne. Isus ganut nad bijednim stanjem siromašna gubavca u društvu, prelazi preko ljudskih zakona, jer je dotakao nečista čovjeka. Dotaknuti nečistu osobu značilo je navući nečistoću na sebe (Lev 5, 3). Nakon što ga je Isus očistio, naložio mu je da se pokaže svećeniku i time pokazao da nije došao ukinuti Zakon, nego ispuniti.

Ovaj primjer jasno nagoviješta Isusovo poslanje i njegovu ljubav prema odbačenim članovima društva. Rezultat te ljubavi je da je ozdravljeni stao uvelike propovijedati i razglašavati događaj, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad.

Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 77.

6. ZAKLJUČAK

Iz ovog rada možemo zaključiti da je Isusov stav prema ljudima na margini društva bio pozitivan. Njegov stav prema grešnicima nije osuda i prezir, nego ljubav i poštovanje koje je grešnicima ulijevalo volju da se obrate. Također rasa za Njega nije bila mjerilo pripadništva Božjem kraljevstvu, već vjera koja je djelatna, koja očekuje i zadobiva. Žene su također bili dionici Božjeg kraljevstva. Za Isusa nisu postojale spolne granice, tako da su i žene bile među Njegovim sljedbenicima. Posebnu sućut Isus je gajio prema bolesnima (gubavima, slijepima, ubogima…). Uvijek je imao vremena zaustaviti se i pružiti im potrebnu pomoć i uputiti ih na stazu pravednosti. U svim ovim primjerima možemo vidjeti očitovanje Božje ljubavi, milosrđa i praštanja prema palom ljudskom rodu.

by καιnos