Vjerujete li da smo mi dio posljednje generacije prije nego što se Krist ponovno vrati?

Prva Crkva je slično kao i mi danas živjela u iščekivanju drugog Kristovog dolaska. U stvari, neki vjernici su čak prestali raditi jer su očekivali da će se Isus vrlo brzo vratiti. Mi sada, dvije tisuće godina kasnije, znamo da oni nisu bili ”u pravu”. Ipak, postoji nešto što valja reći o življenju u iščekivanju Kristova dolaska. Jedna od tih stvari je da ćemo živjeti svetije ako živimo u iščekivanju Kristova dolaska koji se može dogoditi danas, sutra ili u bližoj budućnosti.

Apostol Petar je smatrao da će se Krist vratiti prije nego što on i ostali učenici umru te je napisao „A svemu se je kraj približio Budite dakle mudri i budni u molitvama“! (1. Petrova 4, 7) Apostol Pavao je isto tako napisao „Noć prođe, a dan se približi. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svijetla“! (Rimljanima 13, 12) Čak je i Isusov polubrat Jakov vjerovao da će se Isus brzo vratiti te je napisao „Strpite se dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodinov približi“. (Jakovljeva 5, 8) To nam pokazuje da je prva crkva vjerovala u Isusov skorašnji dolazak, što je opravdano, pogotovo ako uzmemo u obzir Isusove riječi „Zaista, kažem vam: “Ovaj naraštaj neće proći, dok se ovo sve ne zbude“. (Matej 24, 34)

Povijest Crkve

Kroz tijek povijesti Crkva je uvijek vjerovala da se kraj bliži. Za vrijeme bubonske kuge, velik broj je vjerovao da je nastupilo posljednje doba. Za vrijeme koloniziranja sjevernoameričkog kontinenta, kršćani su vjerovali da je Revolucija znak ponovnog Kristovog dolaska. Isto se vjerovalo i za vrijeme Građanskog rata koji je bio jedan od najkrvavijih ratova u američkoj povijesti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, velik broj ljudi je vjerovao da je Hitler Zvijer. Ipak, bili su u krivu. Ono što izgleda kao ponavljajući obrazac za crkvu kroz povijest jest to da je svaka generacija vjerovala da je posljednja i da je to tako kao Bog želi da bude. Uvijek trebamo očekivati ponovni Kristov dolazak.

Smokvino stablo

Kada je Isus govorio o završetku doba ili o vremenu Njegovog dolaska kako bi sudio svijetu, želio je da Njegovi učenici nauče „A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto“. (Matej 24, 32) Isto, „Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima“! (Matej 24, 33) No na što je Isus mislio kada je govorio o ”svemu tome” što bismo trebali ugledati? Želio je da promatramo prirodu i da obratimo pozornost na vrijeme kada će „Odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati“. (Matej 24, 29)

Ovo bi se moglo dogoditi zbog ratova, vulkanskih erupcija ili bilo koje druge prirodne katastrofe. Neće proći puno vremena nakon čega „će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom“. (Matej 24, 30)

Znaci drugog Kristovog dolaska?

Vidimo li danas znakove drugog Kristovog dolaska? Vjerujem da vidimo iz razloga što je toliko krivog učenja u velikom broju takozvanih ”crkava”. Velik broj propovjednika odbija učiti istinsko Evanđelje koje je Isus utemeljio i koje poziva na „pokajanje i vjeru“. (Marko 1, 15)

Oni običavaju propovijedati učenje koje škaklja uši i koje ne zahtjeva nikakvo odricanje. Ipak Isus je rekao da je odricanje nužno. Čini se kako su jedine stvari koje danas čujemo da je Bog ljubav i da je ljubav Bog kao i to da bismo mi trebali voljeti jedni druge. Uz to mi bismo isto tako trebali upozoriti sve one koji nisu spašeni na nadolazeći Božji gnjev. (Rimljanima 2, 4-7) Isus je čak rekao da „tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu“. (Ivan 3, 36)

Danas ne čujemo puno o Božjem gnjevu i o pozivu da živimo sveto usprkos progonima. Umjesto toga čujemo ”Bog nas voli i ima izvrstan plan za vaše živote”. Točno, Bog ima plan za naše živote. Taj plan glasi „Tada će vas predavati na muke i ubijat će vas; i zbog imena mojega svi će narodi zamrziti na vas. Tada će mnogi zalutati u vjeri, jedan će drugoga izdati i jedan će na drugoga zamrziti. Lažni će proroci u velikom broju ustati i mnoge zavesti.“ (Matej 24, 9-11) Ove stvari se danas događaju.

U posljednjih stotinu godina je više mučenih zbog vjere nego što ih je bilo sveukupno u posljednjih dvije tisuće godina! Da, Bog jest ljubav no ljudi će nas mrziti zbog naše vjere. Velik broj ljudi će otpasti od vjere (i već mnogi jesu). Sve je veći broj lažnih proroka koji velik broj ljudi vode u propast tako da ovo zaista i bi mogla biti posljednja generacija prije drugog Isusovog dolaska.

Zaključak

Moje mišljenje je da nam Isus nije želio reći točno vrijeme svog povratka kako ne bismo svoj kršćanski život živjeli bezbrižno i opušteno već kako bismo svakog trenutka bili spremni na to da će se Isus ponovno vratiti. Moramo uvijek biti spremni i ne smijemo vjerovati da Bog odlaže Isusov dolazak.

Znajući ljudsku prirodu, da smo znali točan čas Isusova povratka mogli smo zalutati i tek se vratiti Ocu kako bi se trenutak Isusova dolaska približavao. Kako se to ne bi dogodilo Bog je želio da Njegova Crkva živi i da neprestano razmišlja o Kristovom dolasku (ali da ne zna kada će se točno Isus vratiti). Tako je da uvijek budemo spremni na Njegov dolazak i da ne spavamo jer još je puno posla kojeg je potrebno obaviti za Kraljevstvo.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithinthenews.com

Izvor: https://www.novizivot.net/posljednja-generacija-prije-kristova-dolaska/

Kako znate kada Bog pokušava privući vašu pažnju?

Vaši prijatelji se suočavaju s vama

Vaši pravi prijatelji reći će vam istinu, i to nije uvijek ono što želite čuti, ali poslovice uče: „Vjerni su rani prijatelja, a obilni poljupci neprijatelja“ (Izr 27,6), pa će Bog ponekad poslati prijatelje u vaš život koji pokušavaju privući vašu pažnju zbog nečega što radite. Ako prijatelj vidi prijatelja kako živi u grijehu i ništa ne kaže, onda ta osoba zapravo nije njegov prijatelj.

Riječ vas osuđuje

Studenti Biblije znaju da je „živa i djelotvorna riječ Božja, oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire do dijeljenja duše i duha, zglobova i moždine, te prosuđuje misli i namjere srca“ (Heb 4,12) i da nas Božja Riječ sve razotkriva kao krive pred Bogom. Ništa nije skriveno od Njega (Heb 4,13), pa ako pročitate neke biblijske stihove koji vas doista duboko osuđuju, Bog vam možda pokušava nešto reći i koristi svoju pisanu Riječ da to učini. Što god vas je osudilo, možda je to ono na što Bog pokušava privući vašu pozornost.

Financijska oluja

Svatko u životu ima trenutke kada se susreće s olujama. Ponekad ih čak ni ne vidimo kako dolaze i iznenađeni smo, ali drugi put ih vidimo kako dolaze, ali i dalje smo bespomoćni da išta učinimo. Jeste li to vi? Koristi li Bog financijske poteškoće da privuče vašu pažnju? Niste li davali drugima... ili čak ikome? Možda je to nešto drugo. Približavanje dnu je zastrašujuće. To će privući vašu pažnju.

Nedostatak mira

Čuo sam jednog čovjeka koji je razmišljao o odlasku na misionarsko putovanje u Južnu Ameriku. Bio je pripremljen, dobro opremljen i prikupio je sva potrebna sredstva (kao što misionari ponekad čine), ali kako se približavao polazak, nije imao mira oko toga. Nije mogao objasniti, ali znao je da ne bi trebao ići na ovo putovanje. Na kraju ne ide, a njegova se žena teško razboli. Da je otišao, ostavio bi za sobom suprugu koja nije bila teško bolesna. Kada nemate mira oko nečega, to može biti Bog koji vam govori: „Ne“, „Čekaj“ ili „Imam nešto bolje“.

Damaščanski put

Ponekad je potrebno iskustvo „Damaščanskog puta“ da nas obori na tlo i postavi nam privremena ograničenja, kao što je Isus učinio Saulu. Saul je bio slijep tri dana dok konačno nije progledao, i znate da je to moralo privući Saulovu pozornost. Saul je kasnije preimenovan u Pavla, jer Saul znači „uništavatelj“, što je neko vrijeme i bio s crkvom, ali sada, nakon što se morao poniziti zasljepljujućim svjetlom Isusove Šekine slave, morao bi neko vrijeme ovisiti o drugima. Bog možda neće poslati susret „Damaščanskog puta“, ali taj susret može izgledati kao bilo što drugo (vožnja pod utjecajem alkohola, zatvor, rak itd.).

Božanski sastanak

Sjećam se zatvorenika kojem je naša crkva služila i bio je jako potišten jer je poslan iz okružnog zatvora u državni zatvor i nije mogao shvatiti zašto Bog to čini. Tek kasnije, kada sam ga došao posjetiti, oboje smo vidjeli što Bog čini. Dopustio je ovom čovjeku da ode u državni zatvor kako bih ga ja mogao posjetiti, a kasnije nam je cijeli zatvor dopustio da služimo svima koji su tražili savjet ili biblijsko vodstvo. Zatvor mi je čak dopustio da propovijedam zatvorenicima, pa kada je ovog čovjeka očito zlo poslalo u zatvor, a nijedno od nas nije moglo razumjeti, tek smo kasnije vidjeli da Bog želi da uđemo u ovaj zatvor kako nam je naređeno (Matej 25,36). Bog je pokušavao unijeti evanđelje u zatvor, ali je morao upotrijebiti drugi način da uđemo, pa je ono što je izgledalo kao loša stvar za ovog zatvorenika donijelo mnogo dobra onima koji možda nikada nisu čuli propovijedanje evanđelja (Post 50,20).

Smrt

Kako Bog može upotrijebiti smrt osobe da bi privukao nečiju pažnju? Činjenica je da sam, kada sam vodio sprovod i rekao im da više nikada neće vidjeti svoje voljene osim ako se ne pokaju i ne povjeruju, nekolicina ih je prišla nakon službe i pitala me što sam rekao. Osoba koja je pokopana vjerovala je u Krista, pa sam im rekao da je Isus rekao, čak i ako čovjek umre, živjet će (Ivan 11,25-26), pa je njihova jedina nada da ponovno vide svoje voljene bila da se pouzdaju u Krista. Tada ih ni smrt ne može rastaviti od Božje ljubavi (Rim 8,37-39). Za vjernike, smrt člana obitelji ili prijatelja nije zbogom, već "Vidimo se kasnije", međutim, za osobu koja odbacuje Krista, to je posljednji put da će ikada vidjeti svoje voljene jer će biti s Gospodinom, a izgubljena osoba će zauvijek biti odsječena od Boga.

Zaključak

Nadam se da Bog neće morati poduzeti tako drastične mjere da bi privukao moju pažnju, ali mora to učiniti ako ga nastavim ignorirati. Život u grijehu donijet će Božju stegu, ali to je stega motivirana ljubavlju, a ne ljutnjom. Svaki roditelj koji voli svoje dijete dokazat će svoju ljubav discipliniranjem, pa kad vidimo da Bog pokušava privući našu pažnju, bolje da to primijetimo, inače bi Bog mogao još malo potresti naš život dok ne padnemo na koljena. Ako nastavim moliti i čitati Bibliju svaki dan, to bi moglo pomoći, ali ne zaboravite na svoje prijatelje koji vas vole i u svojoj ljubavi čine se zabrinutima za nešto što radite. Prijatelji se rađaju za takve nedaće (Izr 17,17).

Pastor Jack Wellman

Izvor: https://faithinthenews.com/5-signs-that-god-is-trying-to-get-your-attention/

Koliko demoni znaju?

27. listopada 1989., dok je pješačila iz svoje osnovne škole u Bay Villageu u Ohiju do lokalnog trgovačkog centra, oteta je desetogodišnja Amy Mihaljević. Nažalost, 8. veljače 1990. tijelo djevojčice pronađeno je na ruralnom polju u okrugu Ashland u Ohiju. Do danas Amyin ubojica nije identificiran.

U dokumentarcu koji detaljno opisuje događaje oko njezine otmice i ubojstva, Amyna najbolja prijateljica otkrila je da su se neposredno prije Mihaljevićine otmice ona i Amy igrale s Ouija pločom u Amynoj sobi. Amy je u šali pitala ploču kada će umrijeti. Dok su obje djevojčice lagano dodirivale pokazivač ploče, ona se polako pomicala i ispisivala jednu riječ.

U-S-K-O-R-O

Oni koji su proučavali demonologiju upozoravaju da okultni alati poput Ouija ploča mogu djelovati kao kontaktne točke između ljudi i demona. Ako se to dogodilo u ovom slučaju, i Amy i njezina prijateljica nisu imale sreće da dođu u kontakt s demonom, kako je on znao da će Amy uskoro umrijeti?

I, podižući stvari na pitanje više razine, koliko znanja demoni zapravo imaju?

Um demona

Tijekom egzorcizma, Stephen Joseph Rossetti, američki katolički svećenik, prepričava kako ga je opsjednuta žena nazvala nadimkom koji je dobio u osnovnoj školi prije 60 godina, a koji nitko danas ne zna. Kaže da je jedan od znakova opsjednutosti demonima znanje o nepoznatom - ono što se ponekad naziva "okultnim znanjem" - koje je ova žena manifestirala. Roessetti tvrdi da u takvim slučajevima postoji fuzija demonskog uma s njegovom ljudskom žrtvom koja omogućuje da se takvo znanje i svrha izlijeju.

U Svetom pismu vidite nekoliko primjera ovoga, poput jednog u Starom zavjetu kada demon govori Bogu kako će pomoći u borbi protiv kralja Ahaba: „A on [demon] reče: 'Izaći ću i biti prijevarni duh u ustima svih njegovih proroka'“ (1. Kraljevima 22,22).

Vraćajući se na pitanje što demoni znaju, Biblija je donekle oskudna po toj temi, ali pruža nekoliko tragova koji nam pomažu da shvatimo opseg njihove inteligencije i razumijevanja.

Demoni su u Bibliji prikazani kao stvarna, osobna, inteligentna duhovna bića sa značajnim, ali ograničenim (u odnosu na Boga) kognitivnim sposobnostima. Njihovo znanje je u nekim područjima veće od ljudskog, ali daleko inferiorno Božjem i ograničeno ograničenjima stvorenja, moralnom korupcijom i božanskim suverenitetom.

Kao što biste mogli očekivati, samo je Bog u Svetom pismu prikazan kao sveznajući: „Može li tko Boga naučiti znanju?“ (Job 21,22); „Velik je Gospodin naš i obilat snagom; njegov je razum beskonačan“ (Ps 147,5).

Poznavanje budućnosti i naših misli također je ograničeno samo na Boga: „Tko je kao ja? Neka on objavi i objavi... neka im objave što dolazi i što će se dogoditi“ (Iz 44,6–7); „Samo ti poznaješ srca sve djece čovječanstva“ (1. Kraljevima 8,39).

Kada je riječ o predznanju, Sveto pismo spominje „duhove proricanja“, kao što je jedan primjer pronađen u Djelima apostolskim: „Dogodi se da kad smo išli na molitveno mjesto, sretne nas robinja koja je imala duha proricanja i donosila svojim gospodarima veliki profit proricanjem sudbine“ (Djela apostolska 16,16). Pavlov egzorcizam duha očito je donekle promijenio njezine proricateljske sposobnosti jer su njezini vlasnici prepoznali razliku i dali Pavla uhititi, iako nam nije točno rečeno koje su joj sposobnosti ostale kada je demon otišao.

Biblija prikazuje demone kao one koji posjeduju višu razinu stvarne inteligencije i svijesti od nas te da su racionalna, komunikativna bića (Marko 1,24; Luka 8,28–31), prepoznaju pojedince (Djela 19,15), mogu stvarati planove i strategije (Efežanima 6,11) i poznaju skrivene teološke stvarnosti poput toga tko je bio Isus („Znam tko si ti — Svetac Božji!“ - Marko 1,24). Često poznaju ortodoksne istine bolje od nas, a Jakov kaže: „čak i demoni vjeruju — i drhte“ (stih 2,19).

Dr. Ed Murphy, u svojoj knjizi Priručnik za duhovno ratovanje, tvrdi da demoni promatraju ljude, mogu utvrditi njihove slabosti i usađuju misli u njihova srca i umove na način da osoba možda nema pojma da misli potječu iz nadnaravnog izvora. To je u skladu s onim što se dogodilo Judi: „Đavao je već stavio u srce Jude Iškariotskog, sina Šimuna, da ga izda“ (Ivan 13,2).

Murphy insinuira da su znanje i plan demona u liniji stručnih društvenih inženjera ili hakera: imaju ogromnu bazu podataka ljudske povijesti i psihologije koja im omogućuje da „predvide“ ponašanje i manipuliraju sustavima. Ali na kraju im je u konačnici zabranjeno da znaju Božje tajne svrhe i točno vrijeme budućih stvari.

Što se tiče istine i njezina pridržavanja, demonsko znanje je iskvareno pobunom, iskrivljeno mržnjom, ponosom i prijevarom. Iako su teološki informirani i upućeni, moralno su slijepi. Drugim riječima, demoni vjeruju u istinite stvari, ali mrze istinu; Njihov problem nije nedostatak znanja, već ponos i nedostatak poslušnosti Bogu. I kao što Biblija kaže, znanje bez poslušnosti stvara strah, a ne spasenje (Jakovljeva 2:19).

Uz sve to rečeno, što je sa slučajem Amy Mihaljevic i Ouija ploče? Sveto pismo jasno daje do znanja da demoni ne znaju budućnost, pa bilo koji demon iza pokreta ploče nije mogao znati što će joj se dogoditi. Možda je bio svjestan da je ubojica proganja i pretpostavio je što će se dogoditi, slično kao što vješt šahist možda ne može čitati misli, ali je sposoban čitati obrasce.

Na kraju, znanje demona čini ih opasnima, ali nikada konačnima. Ako je G. K. Chesterton u pravu kada u svojoj knjizi Vječni čovjek piše da „Priroda uvijek traži nadnaravno“, za nas postoje samo dva izbora nadnaravnog znanja: Božje i neprijateljsko. Razumijevanje onoga što demoni znaju može biti korisno, „kako nas Sotona ne bi iskoristio, jer nismo neupućeni u njegove spletke“ (2 Kor 2,11), ali traženje njihovog znanja je za kršćane zabranjeno.

U svojoj knjizi Ukleto biskupa Pikea, dr. Merrill Unger kronološki opisuje tragediju slušanja demona i daje dobro upozorenje kojeg bismo se svi trebali pridržavati: „[Prenošenje znanja] kroz demonsku moć nije besplatno i isključivo dobrotvorno. Oni uvijek djeluju po načelu naknade, s cijenom koja im je pričvršćena... onom koja se mora plaćati cijelu vječnost.“

Autor: Robin Schumacher

Preuzeto sa: https://www.christianpost.com/voices/how-much-do-demons-know.html